Prvi put u Puli 20. travnja je u prepunom Rock caffeu nastupio EKV tribute bend Deca iz vode.
Taj je kultni kafić svojom veličinom i oblikom nepogodan za održavanje koncerata malo značajnijih i atraktivnijih bendova čija popularnost nadilazi lokalnu razinu, pa ustvari izjaviti da je bio „prepun“ nije dovoljno da bi se shvatilo kako je to točno izgledalo i koliko se intenzivno treba doživjeti ta tvrdnja. Gužva je bila u toj mjeri nesnosna da bi se na spomenutom mjestu, barem na trenutak, i najveći čovjekoljubac pretvorio u okorjelog suicidalnog mizantropa koji i sam sebi ide na živce time što je malen i nebitan. No prestat ću s pretjerivanjem. Treba samo ponešto vremena da se čitava atmosfera doživi na pozitivan način te da sa svim tim ljudima koji nas lagano gaze i guraju osjetimo sinergiju jer oni su svjedoci toga da EKV još uvijek živi, i to u ovoj našoj, naizgled beznadnoj provinciji.
Nadalje, nužno nam je bar nekoliko minuta da ponovno opazimo sebe i svoje oči boje meda u koje pada kap vode. U tom trenutku dozivaju nas Deca iz vode, kreću sa svirkom te uspostavljaju s nama kontakt jer smo i mi posebni, pa nam kažu da imaju ‘trag pod levom miškom’, a mi ga primjećujemo i ulazimo s njima u romantično nadrealan odnos, boreći se da budemo priznati i kada naša individualnost možda prkosi društvu i zajedno s kapi vode upada u oči kao nekakav dobar tattoo. Pjesma „Tattoo“ stvarno je i privukla pozornost svojim prvim taktovima. Što će li nas jače uzdrmati negoli vrisak na samom početku pjesme? Pjevač Zoran Mladenović doista zna izvesti krik, ponekad buntovan, a ponekad bolan.
Emocija je najbitnija, a s time bi se sigurno složio i njegov prezimenjak, originalni pjevač EKV-a. Spomenut ćemo stoga i da je u refrenu „Tattooa“ na ekspresivan način otpjevao stih laž i mimikrija. Čuvši to, mogli smo se prebaciti u Beograd trideset godina unazad i razumjeti zašto je tadašnja generacija sebe smatrala izgubljenom. U velegradu, punom jednoličnih stambenih blokova, obećava se bolja budućnost, ali mladi ljudi, za razliku od njihovih roditelja, ne vjeruju u radne akcije i revoluciju te vide u tom sivilu zgrada odraz jednoumlja koji ne podnose. Mnoge pjesme EKV-zvuče upravo poput soundtracka za šetnju Beogradom jer kao da isijavaju metafizikom grada pa stoga možemo osjetiti i njegovu prljavštinu. Kad već govorimo o „higijeni“, spomenimo i da glas Zorana Mladenovića zvuči jako dobro kad je nečist. To je, primjerice, došlo do izražaja u izvedbi pjesme „Jesen“. Počinje pomalo recitatorski i prigušeno, a nakon modulacije potpuno se unosi u melodiju, pjeva hrapavo i mijenja dinamiku. U njegovu glasu nema puno manirizma i ponešto je svjetlije boje od Milanova.
Klavijaturistica Luna, s druge strane, stoji za svojim instrumentom u sanjivoj pozi, lagano mašući kosom. U tim trenucima nalikuje Margiti na omotu albuma „Ljubav“. Primjećuju se i pokreti rukama koji podsjećaju na Margitine u spotu „Oči boje meda“. Uglavnom, dobro joj pristaje ime Luna jer svojim prebiranjem po tipkama daje svakoj pjesmi oniričku dimenziju pa imamo osjećaj kao da ćemo, maštajući o nečemu, na kraju i lijepo zaspati pod punim Mjesecom. Međutim, nije u svakoj skladbi njezina uloga jednako istaknuta. Primjerice, u pjesmi „7 dana“ su u ovoj izvedbi, pogotovo na samom početku, klavijature jako dolazile do izražaja. No u hitu „Ti si sav moj bol“ kojim je zaključen koncert one su se stopile s ostalim instrumentima više nego što bi se očekivalo. Ipak, to nije problem jer treba dati prostora svim članovima benda. Recimo, u izvedbi „Par godina za nas“ primijetilo se kako basist Lazar virtuozno pristupa svom zadatku i ta pjesma stoga dobiva svoju zasluženu glazbenu dubinu. Zoranov je glas ovdje smiren i relativno tih, a da nije svaka pjesma stvorena kako bi se u njoj stalno izmjenjivali krikovi i druge nagle ekspresije uočili smo i u načinu na koji je interpretirao „Modro i zeleno“.
Takva je interpretacija jasna s obzirom da tekst na nježan i hermetičan način govori o ljubavi, što nije neobično za EKV. U toj su pjesmi zanimljivi i, naizgled paradoksalni, stihovi kojima se izjavljuje da se promjenom možemo sačuvati od promjene. Naime, pjesme EKV-a su se s godinama promijenile i mnogi im zamjeraju komercijalizaciju iako se radilo samo o prirodnom osobnom i glazbenom sazrijevanju. No bez obzira na promjene, ostali su prepoznatljivi u izričaju i stoga uvijek oni isti, kakve ih znamo s početka karijere. Taj početak nisu zaobišla ni Deca iz vode. Imali smo priliku čuti njihovu verziju „Radosnog dana“ s prvog albuma EKV-a, dok su još djelovali pod imenom Katarina II.
Istaknut ću da je u izvedbi te pjesme, kao i hita „Krug“ ili npr. „Zemlje“ bilo vidljivih odmaka od studijskih originala. Naravno, primijetili smo slične inačice drugih grupa ili tribute bendova, a nije ni pristup EKV-a vlastitim skladbama uživo uvijek bio identičan. Pjesma „Radostan dan“ u izvornom obliku zvuči pomalo psihodelično, klavijature joj daju blago bizaran prizvuk, u načelu je duhovita, ali kao da ima istovremeno i mračnu stranu. Ptice pjevaju aleluja, međutim… ti imaš svoj strah. Tako nam kažu stihovi. Verzija Dece iz vode nema u sebi nimalo crnila, vesela je i poletna. Odiše žestinom, čemu posebno doprinosi gitara pa time pjesma postaje jedna od onih na koje se pleše i skače na koncertima. Kao upečatljivu spomenula sam i izvedbu „Kruga“. Započinje u reggae stilu i kasnije iznenadno prelazi u rock, s tim da se njezin tempo postupno ubrzava.
Time se stvara napetost koja se u više navrata razrješava i pjesma na koncu postaje posve živahna. Pohvalno je da je obrađena upravo na takav način jer se radi o hitu koji je sveprisutan i jedan od Ekatarininih najpoznatijih pa ga je možda i dosadno izvoditi uvijek u izdanju sličnom originalu. Od zanimljivijih elemenata istaknut ću i gitaristički solo na početku pjesme „Zemlja“. Taj se solo kasnije logično transformirao u prepoznatljivi riff. No primijetih da sam navela pjesme u kojima su došli do izražaja svi pojedini članovi, ali još nije na red stigao bubnjar. Naime, bubnjar Nikola u svakoj je skladbi imao značajnu ulogu i pokazao svoje umijeće pa ne bih nijednu posebno izdvojila.
Nadalje, spomenut ću i da je pjevač povremeno komunicirao s publikom, izrazio joj dobrodošlicu, pozivao da se pridruži u pjesmi i rekao da trebamo biti generacija svjetla. Potonja poruka prethodila je izvedbi pjesme „Zabranjujem“ s albuma „Dum dum“ koji je poznat po tome da se odriče svjetla jer se predosjeća mučno, ratno doba. Na kraju koncerta Zoran zahvaljuje svim članovima na suradnji, ali i publici na podršci.
Zaključujem da je koncert bio uspješan. Članovi su se pokazali kao pravi vjerni sljedbenici EKV-a, o čemu svjedoči i pjevačeva majica ukrašena slikom i imenom obožavanog benda. No skladbama su ponekad pristupili i na svojstven način, pa ne možemo reći da su u igri samo gole kopije. Koliko god inače voljela Rock caffe, ipak se nadam da će idući put nastupiti u Puli u puno većem, primjerenom prostoru.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
