Deca iz vode u Puli – više od krute reprodukcije

Prvi put u Puli 20. travnja je u prepunom Rock caffeu nastupio EKV tribute bend Deca iz vode.

  • 30
    Shares
Deca iz vode u pulskom Rock Caffeu

Taj je kultni kafić svojom veličinom i oblikom nepogodan za održavanje koncerata malo značajnijih i atraktivnijih bendova čija popularnost nadilazi lokalnu razinu, pa ustvari izjaviti da je bio „prepun“ nije dovoljno da bi se shvatilo kako je to točno izgledalo i koliko se intenzivno treba doživjeti ta tvrdnja. Gužva je bila u toj mjeri nesnosna da bi se na spomenutom mjestu, barem na trenutak, i najveći čovjekoljubac pretvorio u okorjelog suicidalnog mizantropa koji i sam sebi ide na živce time što je malen i nebitan. No prestat ću s pretjerivanjem. Treba samo ponešto vremena da se čitava atmosfera doživi na pozitivan način te da sa svim tim ljudima koji nas lagano gaze i guraju osjetimo sinergiju jer oni su svjedoci toga da EKV još uvijek živi, i to u ovoj našoj, naizgled beznadnoj provinciji.

Nadalje, nužno nam je bar nekoliko minuta da ponovno opazimo sebe i svoje oči boje meda u koje pada kap vode. U tom trenutku dozivaju nas Deca iz vode, kreću sa svirkom te uspostavljaju s nama kontakt jer smo i mi posebni, pa nam kažu da imaju ‘trag pod levom miškom’, a mi ga primjećujemo i ulazimo s njima u romantično nadrealan odnos, boreći se da budemo priznati i kada naša individualnost možda prkosi društvu i zajedno s kapi vode upada u oči kao nekakav dobar tattoo. Pjesma „Tattoo“ stvarno je i privukla pozornost svojim prvim taktovima. Što će li nas jače uzdrmati negoli vrisak na samom početku pjesme? Pjevač Zoran Mladenović doista zna izvesti krik, ponekad buntovan, a ponekad bolan.

Emocija je najbitnija, a s time bi se sigurno složio i njegov prezimenjak, originalni pjevač EKV-a. Spomenut ćemo stoga i da je u refrenu „Tattooa“ na ekspresivan način otpjevao stih laž i mimikrija. Čuvši to, mogli smo se prebaciti u Beograd trideset godina unazad i razumjeti zašto je tadašnja generacija sebe smatrala izgubljenom. U velegradu, punom jednoličnih stambenih blokova, obećava se bolja budućnost, ali mladi ljudi, za razliku od njihovih roditelja, ne vjeruju u radne akcije i revoluciju te vide u tom sivilu zgrada odraz jednoumlja koji ne podnose. Mnoge pjesme EKV-zvuče upravo poput soundtracka za šetnju Beogradom jer kao da isijavaju metafizikom grada pa stoga možemo osjetiti i njegovu prljavštinu. Kad već govorimo o „higijeni“, spomenimo i da glas Zorana Mladenovića zvuči jako dobro kad je nečist. To je, primjerice, došlo do izražaja u izvedbi pjesme „Jesen“. Počinje pomalo recitatorski i prigušeno, a nakon modulacije potpuno se unosi u melodiju, pjeva hrapavo i mijenja dinamiku. U njegovu glasu nema puno manirizma i ponešto je svjetlije boje od Milanova.

Klavijaturistica Luna, s druge strane, stoji za svojim instrumentom u sanjivoj pozi, lagano mašući kosom. U tim trenucima nalikuje Margiti na omotu albuma „Ljubav“. Primjećuju se i pokreti rukama koji podsjećaju na Margitine u spotu „Oči boje meda“. Uglavnom, dobro joj pristaje ime Luna jer svojim prebiranjem po tipkama daje svakoj pjesmi oniričku dimenziju pa imamo osjećaj kao da ćemo, maštajući o nečemu, na kraju i lijepo zaspati pod punim Mjesecom. Međutim, nije u svakoj skladbi njezina uloga jednako istaknuta. Primjerice, u pjesmi „7 dana“ su u ovoj izvedbi, pogotovo na samom početku, klavijature jako dolazile do izražaja. No u hitu „Ti si sav moj bol“ kojim je zaključen koncert one su se stopile s ostalim instrumentima više nego što bi se očekivalo. Ipak, to nije problem jer treba dati prostora svim članovima benda. Recimo, u izvedbi „Par godina za nas“ primijetilo se kako basist Lazar virtuozno pristupa svom zadatku i ta pjesma stoga dobiva svoju zasluženu glazbenu dubinu. Zoranov je glas ovdje smiren i relativno tih, a da nije svaka pjesma stvorena kako bi se u njoj stalno izmjenjivali krikovi i druge nagle ekspresije uočili smo i u načinu na koji je interpretirao „Modro i zeleno“.

Deca iz vode u pulskom Rock Caffeu

Takva je interpretacija jasna s obzirom da tekst na nježan i hermetičan način govori o ljubavi, što nije neobično za EKV. U toj su pjesmi zanimljivi i, naizgled paradoksalni, stihovi kojima se izjavljuje da se promjenom možemo sačuvati od promjene. Naime, pjesme EKV-a su se s godinama promijenile i mnogi im zamjeraju komercijalizaciju iako se radilo samo o prirodnom osobnom i glazbenom sazrijevanju. No bez obzira na promjene, ostali su prepoznatljivi u izričaju i stoga uvijek oni isti, kakve ih znamo s početka karijere. Taj početak nisu zaobišla ni Deca iz vode. Imali smo priliku čuti njihovu verziju „Radosnog dana“ s prvog albuma EKV-a, dok su još djelovali pod imenom Katarina II.

Istaknut ću da je u izvedbi te pjesme, kao i hita „Krug“ ili npr. „Zemlje“ bilo vidljivih odmaka od studijskih originala. Naravno, primijetili smo slične inačice drugih grupa ili tribute bendova, a nije ni pristup EKV-a vlastitim skladbama uživo uvijek bio identičan. Pjesma „Radostan dan“ u izvornom obliku zvuči pomalo psihodelično, klavijature joj daju blago bizaran prizvuk, u načelu je duhovita, ali kao da ima istovremeno i mračnu stranu. Ptice pjevaju aleluja, međutim… ti imaš svoj strah. Tako nam kažu stihovi. Verzija Dece iz vode nema u sebi nimalo crnila, vesela je i poletna. Odiše žestinom, čemu posebno doprinosi gitara pa time pjesma postaje jedna od onih na koje se pleše i skače na koncertima. Kao upečatljivu spomenula sam i izvedbu „Kruga“. Započinje u reggae stilu i kasnije iznenadno prelazi u rock, s tim da se njezin tempo postupno ubrzava.

Time se stvara napetost koja se u više navrata razrješava i pjesma na koncu postaje posve živahna. Pohvalno je da je obrađena upravo na takav način jer se radi o hitu koji je sveprisutan i jedan od Ekatarininih najpoznatijih pa ga je možda i dosadno izvoditi uvijek u izdanju sličnom originalu. Od zanimljivijih elemenata istaknut ću i gitaristički solo na početku pjesme „Zemlja“. Taj se solo kasnije logično transformirao u prepoznatljivi riff. No primijetih da sam navela pjesme u kojima su došli do izražaja svi pojedini članovi, ali još nije na red stigao bubnjar. Naime, bubnjar Nikola u svakoj je skladbi imao značajnu ulogu i pokazao svoje umijeće pa ne bih nijednu posebno izdvojila.

Nadalje, spomenut ću i da je pjevač povremeno komunicirao s publikom, izrazio joj dobrodošlicu, pozivao da se pridruži u pjesmi i rekao da trebamo biti generacija svjetla. Potonja poruka prethodila je izvedbi pjesme „Zabranjujem“ s albuma „Dum dum“ koji je poznat po tome da se odriče svjetla jer se predosjeća mučno, ratno doba. Na kraju koncerta Zoran zahvaljuje svim članovima na suradnji, ali i publici na podršci.

Zaključujem da je koncert bio uspješan. Članovi su se pokazali kao pravi vjerni sljedbenici EKV-a, o čemu svjedoči i pjevačeva majica ukrašena slikom i imenom obožavanog benda. No skladbama su ponekad pristupili i na svojstven način, pa ne možemo reći da su u igri samo gole kopije. Koliko god inače voljela Rock caffe, ipak se nadam da će idući put nastupiti u Puli u puno većem, primjerenom prostoru.

  • 30
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh