Mangroove već godinama spada među najkvalitetnije pop sastave koje smo ikada imali, zbog čega pomalo začuđuje činjenica da je Toni Starešinić puno više pozornosti, posebno kod publike, privukao znatno eksperimentalnijim electro-jazz instrumentalima Chuija.
U tom kontekstu, “Srce” je moguće promatrati i kao album koji pomiruje dva lica svog autora, te bi Mangroove trebao približiti i onom dijelu slušateljstva koji za hrvatski pop baš i nema pretjeranog interesa.
To se prvenstveno odnosi na tri instrumentalne skladbe (“Atrium”, “Intravenozni Rollercoaster”, “Azimut Theme”) u kojima je, uz arsenal sintesajzera Tonija Starešinića i novog člana Lea Beslaća, važna rola pripala i flauti ovoga drugog, donoseći dašak psihodelije šezdesetih. Svaka od tih skladbi bez problema je mogla stajati i na nekom od izdanja Chuija, a među pjesme koje brišu granice između ova dva benda svakako treba uvrstiti i naslovnu stvar koja iz nježne dream-pop balade prerasta u moćan svemirski jam. “Srce” je ujedno i najimpresivniji trenutak ne samo istoimenog albuma, već i jedan od vrhunaca diskografske godine na izmaku, u Hrvatskoj i izvan nje.
Promjene su primjetne i u ostatku materijala, točnije onom dijelu u kojem u prvi plan izbija izuzetan vokal Željke Veverec. Album je, naime, zajedno s Mangrooveom producirao Zvonimir Dusper-Dus koji je u čitavu priču unio i malo acid-jazza, housea, neo-soula i drugih važnijih pravaca elektronske glazbe devedesetih i nultih. “Laka sam”, “Ljeto bez nas” i efektno gostovanje Mirele Priselac Remi u “Ljubavi ni za lijek” tako u sjećanje dozivaju početke Mayalesa ili Yammata, dok su se za ‘retro’ u njihovom retrofuturizmu pobrinuli arhaičnim funkom, odnosno reggaeom obojeni komadi “Sanjala sam ljubav” i “Nešto veće od nas”.
Posljednje spomenute su ujedno i pjesme koje ostavljaju nešto slabiji dojam, što dodatno daje za pravo njihovoj odluci da u svoj zvuk ugrade više elemenata i utjecaja modern(ij)e pop produkcije. Potvrdu te tvrdnje dobivamo i u nekoliko iznimnih remikseva koji ploču privode kraju, ponajprije “Sanjala sam ljubav” koja je zahvaljujući tretmanu Yakke u potpunosti zasjenila originalnu verziju.
U konačnici, najmanje novina pronalazimo u stihovima, i dalje gotovo bez iznimke posvećenima ljubavi, bilo onoj koju se oplakuje i pokušava preboljeti (“Ljeto bez nas”), upućuje posljednje ‘zbogom’ (“Ljubavi ni za lijek”) ili slavi kao nešto najvažnije i najdragocjenije (“Tvoja”).
Ocjena: 9/10
(Aquarius, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
