Koliko je album ‘Umolomni’ ugodno iznenađenje u domaćoj pop glazbi ove jeseni, jednako tako se ugodno može kostatirati kako je bend Mixed up Mary predvođen bračnim parom Lovrenčić uživo još uvjerljivija pojava.
Četvrtci su u zadnjih nekoliko godina postali dani zgusnuti koncertnim zbivanjima u Zagrebu, posebice u segmentu domaće nezavisne scene i svih onih koji su u procesu proboja. Naravno, prvoligašima pripadaju vikendi, jer oni pune klubove i dvorane. A četvrtci su ‘bojno polje’. Brušenje. Izvođačima zahtjevne večeri, kad uz to treba igrati i na one posjetitelje koji su spremni na raniji početak vikenda. No gledano iz rakursa publike, to su koncertno uzbudljivi i šaroliki dani, a teško da ćete nabasati na baš loš bend u kojem god klubu se zatekli.
Za Mixed up Mary koji je u KSET-u promovirao svoj debitantski album bez džokera ‘zovi zvučno ime za gosta’, dok su izvrsni bjelovarski psych/prog rokeri Them Moose Rush vjerojatno rasturali Vintage Industrial, a zagorski „Dr. John Junior“ tj. J.R. August, drmao s mnogoljudnim zborom i bendom u Saxu, brojka od nekih sedamdesetak ljudi u publici nije bila nimalo loš score.
„Umolomni“ je naziv albuma, a glazba stilski natopljena dobrim dijelom u bristolski zvuk devedesetih i garnirana s ‘umim ehom’ Portisheada, dobrano je provučena kroz niz modernih aranžmanskim filtera i vizura, te može biti umolomna ponajviše onima koji su navikli na estradni patos koji se ovdje uspješno prodaje (ili podvaljuje) pod pop, no paradoks je ipak u tome da je ovdje u pitanju moderni domaći dark chic pop sastav, mjereno po svim današnjim parametrima. Autorski uzbudljiv, a u sferi mašte i ritma – pobudljiv.
Sinoć se u KSET-u stvar polako razvijala kroz uvodne pjesme „Jan“, „Mi smo zajedno“ i „Usred beskraja“, poput cvijeta koji ne otvara odmah sve latice. Bas Konrada Lovrenčića i gitara Erola Zejnilovića, dugogodišnjih kolega iz Elementala, bili su ‘razdvojeni’ u atmosferičnom skladu u kojem su također zvučnom ugodom oscilirali bubnjevi i klavijature, dok je i Ana Lovrenčić za mikrofonom iz vokalne sanjivosti, kako je koncert odmicao, sve glasnije i prezentnije osvajala prostor.
Sidrište središnjeg dijela predstavljale su pjesme „Umolomni“ i „Obračun s mjesecom“, ali je bend u samom finalu ‘raširio krila’ i pokazao svu svoju raskoš. Nakon „Ljetne“ uslijedila je „Ne ostavljaj me samu“ u kojoj je Mixed up Mary počeo snažno pulsirati bez zadrške u uhvaćenom grooveu čija hipnoza nije popuštala, stoga nije čudilo što je ta pjesma izmamila najglasniju reakciju publike. Posljednja „Moja bedra te pamte“ bila je izvrsna nadogradnja tog pulsirajućeg poriva i dakako uz riječi refrena koje su u zraku kristalizirale strast i osjećaj da nakon toga nimalo ne može pasti u brzi zaboraviti ni to što zrači iz Mixed up Mary. Jer, smućkali su i protresli sve prisutne, pa je bis u tom trenutku bilo nešto prijeko potrebno.
No bis nije više postigao taj elektricitet, možda i stoga što su na njemu izvedene jedine dvije pjesme koje su te večeri otpjevane na engleskom jeziku („Tough Love“ i „Perfect Strangers“). Naime, uvjerljiva je Ana Lovrenčić i kao pjevačica na engleskom jeziku, no valjda je cijela stvar bila neke sematičke prirode. S engleskim je to načas postao neki drugi bend. Taman toliko da izostane posljednji glazbeni klimaks. A opet, možda je stvar i u tome što je riječ o pjesmama koje se ne nalaze na albumu, što nije zanemariv faktor.
Bez obzira na to, riječ je o bendu potentnog dinamičkog dijapazona kojeg samo treba uhodati i izbrusiti u praksi. A kad se to dogodi, mogla bi nas ‘Izmiksana Meri’ svojim ‘masnim i basnim’ pulsiranjem pošteno rastavit na sastavne dijelove.