Uz odobrenje portala dokumentarni.net prenosimo recenziju kontroverznog dokumentarca u kojem su iznesene nove optužbe protiv Michaela Jacksona vezane za seksualno zlostavljanje maloljetnika. Film je podijelio javnost i uzburkao duhove, a o čemu je točno riječ u ovoj priči, pročitajte u nastavku.
Nakon što je početkom godine poput zemljotresa svijetom glazbe odjeknulo emitiranje dokumentarne serije “Surviving R. Kelly” (Nigel Bellis i Astral Finnie, 2019.) o seksualnom zlostavljanju maloljetnica R&B pjevača iz naslova i u konačnici rezultirala njegovim uhićenjem, nedavno je uslijedio još jedan, magnitudom još snažniji. Emitiran tijekom prvog ožujskog vikenda na HBO-u, u čijoj koprodukciji je i nastao, četverosatni dokumentarac “Napuštajući Neverland” / “Leaving Neverland” (2019) Britanca Dana Reeda u središte pozornosti baca dvojicu muškaraca koji šokantnim svjedočanstvima približavaju mračnu stranu jedne od najpopularnijih i najomiljenijih superzvijezda u povijesti glazbe, Michaela Jacksona (1958. – 2009.).
U filmu koji je poput “Kellyja”doživio svjetsku premijeru na Sundance Film Festivalu, dvojica muškaraca beskompromisno optužuju kralja popa za dugogodišnje seksualno zlostavljanje u dječačkoj dobi, potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina. “Napuštajući Neverland” je odmah nakon izlaska izazvao gomilu reakcija javnosti, većinom zgražavajućih, pa je Reedov film već sada blizu titule dokumentarca o kojem se najviše polemiziralo u 2019. godini.
Michael Jackson je u osamdesetim i devedestim godinama prošlog stoljeća dostigao status nedodirljivosti, pa i božanstva, prodavajući pojedine albume u desecima milijuna primjeraka. Ne čudi stoga spoznaja o golemoj vojsci obožavatelja koji su se ritmično gibali uz “Thriller”, “Smooth Criminal” i brojne druge hitove, oponašajući prepoznatljiv glazbenikov moonwalk kojim je ovaj poput mačke nečujno klizio po pozornici. Najzagriženiji među njima, kao i sami nasljednici Jacksonovih izdavačkih prava, ovih dana daju sve od sebe kako bi oblatili ili marginizirali priču redatelja i producenta Dana Reeda ispričanu u dvije dvosatne epizode. Jedna od taktika tiče se objavljivanja Jacksonovog koncertnog filma snimljenog u Bukureštu 1992. godine (“The Live in Bucharest (The Dangerous Tour)”), upravo u vrijeme emitiranja šokantnog filma. Isto tako, ocjena filma na stranici IMDb orkestriranom kampanjom srušena je od strane vojske Jacksonovih fanova ispod niske ocjene 5.0, da bi u trenutku pisanja ovog teksta stajala na 6.6 s tendencijom rasta. Usto, nakon emitiranja filma javili su se i neki drugih koji su s glazbenikom prijateljevali kao djeca. Najistaknutiji od njih, glumac Corey Feldman, ističe da se Jackson prema njemu nikada nije ponašao neprimjereno, optužujući film za izrazitu jednostranost.
Teza o jednostranosti u osnovi je neosporna, budući da je Jackson mrtav i nema priliku obraniti se od optužbi iznesenih u filmu. Međutim, ovoliko uvjerljive koje iznašaju poznati plesni koreograf Wade Robson (36) i Jimmy Safechuck (41), ne ostavljaju previše prostora sumnji. Riječ je o dvojici muškaraca kojima je odnos s Jacksonom ostavio neizbrisive traume te koji sada, nakon godina šutnje, iznose dosad nepoznate detalje, često neprobavljive u slučaju eksplicitnih dijelova pjevačevog seksualnog zlostavljanja. Oni, naravno, nisu prve osobe sa sličnim optužbama, jer su prve naznake Jacksonovog devijantnog seksualnog ponašanja do javnosti dospjele još početkom devedesetih, tužbom Evana Chandlera koji ga je optužio za zlostavljanje njegovog sina Jordana. Nakon što je cijeli slučaj završio nagodbom, priča se ponovila 2003. u slučaju Gavina Arviza. Robson i Safechuck dosad su poricali negativna iskustva s Jacksonom, ali nakon ulaska u svijet roditeljstva, nešto se očito u njima prelomilo, dovoljno da svoju priču napokon podijele s javnošću. Njihova izlaganja lijepih, manje lijepih i monstruoznih uspomena s kraljom popa, šokantno su slična i jednako bolna.
“Napuštajući Neverland” razotkriva cijeli niz Jacksonovih taktika kojima se ovaj služio kako bi od dječaka zadobio slijepu poslušnost i pokornost: od raznih skupih darova i memorabilija (kožnata jakna sa snimanja “Thrillera”) do psiholoških poluga na bazi emocionalne ucjene i isplanirane, gotovo svakodnevne indokrinacije o mogućim posljedicama njihovih (seksualnih) veza. U očima dječaka, međusobna privrženost bila je opipljiva, a ljubav između njih i Michaela stvarna i iskrena.
Osim očitih usporedbi sa spomenutom serijom o R. Kellyju, paralele se mogu povući i između “Napuštajući Neverland” te još jednog nedavnog dokumentarca o seksualnom zlostavljanjem maloljetnika – “Abducted in Plain Sight” (2017) Amerikanke Skye Borgman, također ove godine objavljenom na Netflixu. Oba filma poentiraju na sličan način, upozoravajući na nemar i nepažnju roditelja zlostavljanih, kojima su seksualni predatori praktički pred očima počinili neopisive zločine nad djecom. I dok su roditelji otete Jan Broberg iz “Abducted” i sami fizički i seksualno zavedeni od strane prijestupnika, u Jacksonovom slučaju Robsonovi i Safechuckovi potpali su pod Jacksonov zvjezdani utjecaj, ali i lice zaigranog vječnog djeteta, Petra Pana koji funcionira na frekvenciji drugačijoj od ostatka svijeta. Pogotovo je to uočljivo u slučaju Robsonove majke Joy, koju je Jackson uspio nagovoriti da s Wadeom i njegovom sestrom napusti Australiju i doseli u Kaliforniju. Došavši u SAD, ubrzo otkrivaju da je pjevač svoju pozornost već usmjerio prema novom objektu zanimanja, mladoj glumačkoj zvijezdi Macaulayju Culkinu koji će, uzgred, odigrati bitnu ulogu u kasnijem rušenju sudskih optužbi protiv Jacksona. Majkino napuštanje obitelji ultimativno će dovesti do samoubojstva njezinog muža Dennisa, očajničkog čina koji će nakon izvansudske nagodbe počiniti i ranije spomenuti Evan Chandler.
“Napuštajući Neverland” razotkriva cijeli niz Jacksonovih taktika kojima se ovaj služio kako bi od dječaka zadobio slijepu poslušnost i pokornost: od raznih skupih darova i memorabilija (kožnata jakna sa snimanja “Thrillera”) do psiholoških poluga na bazi emocionalne ucjene i isplanirane, gotovo svakodnevne indokrinacije o mogućim posljedicama njihovih (seksualnih) veza. U očima dječaka, međusobna privrženost bila je opipljiva, a ljubav između njih i Michaela stvarna i iskrena. Svi započeti putevi završavali su ipak u pjevačevu krevetu, uglavnom na mitskom ranču Neverland, utopijskom mjestu svih dječjih snova, gdje im je Jackson gnjusno seksualno zlostavljanje predstavljao kao krunu njihove ljubavi, svejedno ih obvezujući na šutnju. U suprotnom, uvjeravao ih je glazbenik, završili bi iza zatvorskih rešetaka do kraja života. Glavni protagonisti osjećali su ljubomoru prema novim dječacima, koje bi Jackson na godišnjoj bazi stavljao na pijedestal trenutnog favorita, odnosno ljubavno-seksualnog interesa. Manipulacija će se nastaviti i u kasnijim godinama kada će im se Michael ponovno javljati, u trenucima izbijanja novih optužnica, sve kako bi osigurao njihovu šutnju, odnosno svjedočenje u njegovu korist. Osjećaji dvojice muškaraca prema Jacksonu i danas su kompleksni, snažni i podvojeni, a necenzurirani opisi samog seksa izravni i detaljni, da je film nemoguće gledati bez osjećaja teške nelagode i užasa. Iskustvo “Napuštajući Neverland” tako je potresnije od onoga dvaju drugih navedenih filmova, pogotovo jer je Jackson, za razliku od Kellyja, u javnosti doživljavan kao bizaran, ali aseksualno bezopasan čudak.
Zbog težine i ozbiljnosti sadržaja, u drugi plan padaju određene manjkavosti filma poput pada tempa u drugoj epizodi, dijelu koji se odnosi na razdoblje gdje se Robson i Safechuck, sada već zreli muškarci, neuspješno nose s traumama. Riječ je, naravno, o integralnim dijelovima priče koje je teško izbjeći ako mislimo dobiti potpunu sliku ovog čudovišnog iskustva. U filmu se kao sugovornici javljaju samo članovi obitelji dvojice mladića, a materijal kojim Reed raspolaže iznenađujuće je bogat: od snimki telefonskih razgovora, kućnih videozapisa, pa čak i kopija faksova koje su dječaci od Jacksona primali krajem osamdesetih.
Teško je reći koliko će “Napuštajući Neverland” utjecati na Jacksonovu sliku u očima široke javnosti, ali učinak neće biti zanemariv. I u ovom slučaju svatko će sebi morati odrediti granicu do koje je mjere umjetnika moguće odvojiti od njegovog djela. Tjedan dana nakon emitiranja, neke radijske postaje odbijaju puštati Jacksonovu glazbu, a njegov kip izbačen je iz mančesterskog nogometnog muzeja. Premda se Jacksonova glazba ponovno javlja na pojedinim ljestvicama kao znak bunta obožavatelja prema negativnim učincima Reedovog dokumentarca, ukupna prodaja njegovih ploča ipak je u padu, pa se tako može ustvrditi da je ovim dokumentarnim filmom nakon desetljeća odolijevanja optužbama, ostavština kralja popa napokon dovedena u pitanje.
Link na izvorni članak: dokumentarni.net: Napuštajući Neverland
Ocjena: 8/10
(HBO, 2019.)