Završen je treći konferencijski i glazbeni festival Kontak u Beogradu.
Kako se s petkom primaknuo vikend, tako je i beogradski festival Kontakt zasjao punim sjajem, čak i onim masovnog karaktera. Krenuli su koncerti u Hali sportova koja prima nekoliko tisuća ljudi. U petak se s tribina istog orilo: „Lobotomija“ iz grla nekoliko generacija koje su pohodile koncert domaćih Partibrejkersa, čije himne, eto, ostaju uvijek aktualne himne, ako se sagleda društveno-politički moment. Iste večeri su i beogradski Turisti, koje predvodi braća Mijušković, dobili priliku otvoriti tu koncertnu večer u Hali sportova. U subotu su isti prostor okupirali Eyesburn, Goblini i Zoster. Potonji mostarski sastav bilježi sve veću popularnost u Srbiji, kultne Gobline prati već stara usporedba da su srpsko Hladno pivo, a Eyesburn je prekinuo hiatus i vratio se na scenu.
Autor ovih redaka ipak je ta dva dana posvetio više pažnje klupskim događanjima u Cetinjskoj 15, tj. onim mlađima, za koje se obično kaže da ‘dolaze’. Dakako to veliko dvorište je vrvjelo i događanjima i ljudima. I tu je stvarno bilo nekoliko izuzetno obećavajućih, da ne kažem genijalnim mladih izvođača. Krenimo redom. Da Sarajevo kojim slučajem ima još par hip-hop sastava, moglo bi se govoriti o sarajevskoj hip-hop sceni, pa bi i promocija bila lakša, međutim Helem Nejse su za sada izdvojeni slučaj, a dobra vijest je da su izvrsni. Iako su se Zagrebu predstavili kao predgrupa Edi Maajci jesenas u Domu sportova, klub je za sada njihovo ‘prirodno stanište’.
Bez problema su kroz večer zauzeli prostor Elektropionira, ‘prodali’ publici par neodoljivih sarajevskih fora i zadobili naklonost nedozvoljavajući da im ona isklizne kroz prste. Za one koji ne znaju, Helem Nejse djeluju u bendovskoj postavi, a ne u kombinaciji DJ + MC’s. Dovitljivi su i brzo reagiraju, ne bježeći od improvizacija, kao što su shvatili da će im gostovanje Marka Louisa biti dodadni adut, te su ga ‘sačuvali’ za kraj i dakako tada postigli najveću katarzu, ostavljajući niškom hip-hop dvojcu Stereo Banana ‘težak početak’ i preuranjeni zaključak da je predgrupa ukrala show.
No Stereo Banana je imala sasvim druge adute u ruci. Iako ih neki svrstavaju u trap ladicu, ovaj dvojac energično jaše na valovima drum&bassa. Okej, ima tu i nekih disco momenata i sličnih podigravanja i proigravanja, ali drum&bass je njihov najjači adut koji ne ostavlja prostora za predah, na oduševljenje mlađe publike koja nema ništa protiv spoja plesnog electrobeata i hip-hopa. Plesno, ali iz jedne sasvim drugačije perspektive u kojoj ‘zajedno dišu’ vokalni etno motivi u kombinaciji s „I Feel Love“ plesnog ugođaja na tragu jedne Donne Summer, dakako filtrirano kroz modernije elektro-ruho, publiku je dan kasnije, u subotu, u klubu Ljubimac oduševljavala Kezz – Tamara Ristić. Uz to, njena pozitvna energija i osmijeh koji joj satima nije silazio s lica tijekom nastupa, jest nešto što bi vrlo brzo moglo oduševiti i hrvatsku publiku, ovisno o tome koji ovdašnji promoter ju prvi otkrije.
Za to vrijeme, Urban & 4 su ‘skorirali’ u najvećem prostoru Cetinjske 15, u SubBeernom centru, a Stray Dogg je u Elektropioniru također potvrđivao status u domeni kantautorske americane.
Od književnih promocija, posebno je bila zanimljiva ona Makedonske rock enciklopedije koju je napisao i ukoričio Tošo Filpovski. To masivno djelo, knjiga teška 1,7 kg, na preko 400 strana predstavlja 334 benda koji su na teritoriju Makedonije djelovali do 1963. do 2018. godine- Izuzetno je to vrijedan rad, nastao djelomično i iz frustracije Filipovskog spram činjenice da se u okviru ex-Yu scene uvijek pominjalo 5-6 makedonskih bendova i time obezvrjeđivalo bogatstvo te scene, ali se vodio i željom da ista ne bude zaboravljena u samoj Makedoniji. Iz tog edukativnog razloga je knjiga i napisana na makedonskom jeziku. Pa pitanju prijeloma i uredničkog rada, Tošo se vodio za enciklopedijom Yu rocka koju je napisao Petar Janjatović, koji je ujedno i vodio predstavljanje u klubu Polet.
Dakako, Enciklopedija je minuciozno sveobuhvatno djelo koje je zahtijevalo i godinu dana provedenih u nacionalnoj biblioteci u kojoj je Filipovski ‘češljao’ kompletni arhiv makedonskog tiska, a kako to obično biva, za pomoć u njenom objavljivanju su se tamošnje institucije i ministarstvo zaduženo za kulturu u dobroj mjeri oglušili. Da se ne govori da je autor osobno obišao svaku knjižaru na teritoriju Makedonije i time sam i organizirao distribuciju. Dakle, ima tu materijala i za jedan cjelovečernji dokumentarac o čeličnoj volji i predanom radu jednog čovjeka koji je gotovo sam uspio aktualizirati veliki segment makedonske pop kulture.
Konferencijski dio donio je predstavljanje IMPALA-e i regionalne udruge diskografa Runda, kao što se dosta govorilo i o usklađivanju zakonske regulative s EU i time lakše funkcioniranje regionalne scene na puno širem tržištu u budućnosti. Treće izdanje beogradskog Kontakta je tako iza nas, ali zaključak je isti i nakon zimus održanog ljubljanskog MENT-a, tj. festivala sličnog narativa, a to je da na povezivanju, usavršavanju i konkurentnosti glazbene scene ovih prostora treba još fokusiranije raditi kako bi oni kvalitetni dobili istinski poriv da u svom radu više ustraju, a manje odustaju.
Saznajte više: Beogradski Kontakt – bend koji plaća publiku, antifa-svećenik Jon Spencer i pronađeni Fit