Premijerni šibenski nastup mostarskog benda Zoster bit će u petak, 12. srpnja na prvom danu Regius Festivala. Tom prilikom popričali smo s frontmenom Mariom Knezovićem.
Iako je grupa Zoster osnovana prije gotovo 20 godina, točnije 2000., bend, koji je s vremenom postao jedan od najjačih live regionalnih bendova, nikad nije svirao u Šibeniku. Zoster uz Maria Knezovića čine gitarist Attila Aksoj, klavijaturist Adis Sirbubalo, basist Nikola Galić i bubnjar Goran Rebac. Kad je Mario s ekipom osnovao bend, uzeli su ime Zoster (op.a. virusni herpes) kao odgovor na jedan opći pad imuniteta u društvu. Bend koji kombinira reggae/dub zvuk s rockom snimio je u međuvremenu četiri studijska albuma koja se mogu podijeliti u dvije faze prema zvuku i poetici. Prvoj fazi pripadaju albumi „Ojužilo“ i „Festival budala“, a drugoj „Imači kada“ i „Srce uzavrelo“.
Dalmatinci su malo drugačija publike od one u Zagrebu koja vas je odlično prihvatila. S čim planirate ‘napasti’ Šibenčane i njihove goste?
Mario Knezović: Sviramo najbolje od Zostera dosad. To svaki put kažem. I svaki put mislim tako. I tako bude! Nekad bude, nekad ne bude. Raduje nas nastup na Regius festivalu. Očekujemo dobru zabavu, a tko zna što nas sve čeka tamo.
Na Regiusu ove godine uz vas nastupaju Električni orgazam, Eyesburn, Sajsi MC, Stoka, Cold Snap, Them Moose Rush i Piknik Park – Linkin Park tribute band i drugi. Koga bi vi voljeli od njih čuti uživo?
Mario Knezović: Volio bih čuti svakog od njih i vjerojatno i hoću.
Je li se nazire podizanje imuniteta ili je bolest autoimuna kad je u pitanju Balkan i „ko je jamio, jamio je“?
Mario Knezović: Ja sam optimista, iako nemam razloga za to. Nadam se da će sve biti bolje.
Čitala sam da imate blago opsesivno-kompulzivni poremećaj s brojem 10. Broj pjesama mora biti deset ili se album mora zvati po desetoj pjesmi. Što je s tim?
Mario Knezović: Dobro ste čitali, samo sad nije deset nego dvanaest.
Imate osim toga još neke „ludosti“?
Mario Knezović: Brojim stepenice kad se penjem, jer kad silazim nemam kad.
Dio benda (uključujući vas) živi u Zagrebu, dio u Mostaru. Koje podneblje djeluje inspirativnije za pjesme?
Mario Knezović: Svako na svoj način. Zagreb je kontinent, Mostar je Mediteran. I ta promjena dođe nekako prirodno kao godišnje doba. Ljeti Mostar, zimi Zagreb.
Kakva je danas atmosfera u Mostaru u odnosu na ratno razdoblje? Vidite li sad kad živite u Zagrebu neke stvari drukčije?
Mario Knezović: Mostar je moj rodni grad i uvijek ću mu se vraćati. Mostar se voli i o njemu uvijek s ljubavlju . Iz Zagreba volim ga još više.
Kada si dio benda, valjda kao i u životu, mora postojati kompromis. Koliko je teško zadovoljiti da svi budu sretni?
Mario Knezović: Pa ne računamo s tim da svi budemo sretni, nismo svi isti i ne lučimo hormon sreće svi podjednako na identičan podražaj. Kao i sve u životu.
Uz glazbene vode, s vremena na vrijeme zaplivate i u glumačkima pa tako iza sebe imate desetak uloga u dugometražnim i kratkometražnim filmovima. Pitate li ponekad za savjet suprugu Dijanu Vidušin, našu nagrađivanu glumicu, ili vašeg brata također glumca, Slavena Knezovića?
Mario Knezović: Oni mene pitaju za savjet…. Ja sam Chuck Norris u mojoj familiji.
Vi i supruga imate kćeri blizanke. Koja je najbolja stvar koju ste uz njih naučili?
Mario Knezović: Naučio sam razmišljati o svijetu na dugoročniji način. Htio bih ga sačuvati za njih pa sam tako naučio nositi ruksak na tržnicu i u njega stavljati namirnice umjesto u plastične vrećice i još učim. Iako sam Mario, prije nisam mario. Sad marim.