Drugi po redu povratak grupe Overflow na scenu događa se uspješno i zapaženo ove jeseni u ionako prilično zbijenom i bogatom rasporedu klupskog i glazbenog života.
Prvi put se grupa nakon raspada oformila povodom objave albuma „Overflow & Miškina“ 2013. godine kad je po prvi puta snimila album otpjevan na hrvatskom jeziku, da bi potom ubrzo otišla u hiatus. Novi i iznenadni povratak ove sezone označio je povratak ‘dobrom starom engleskom’, a Overflow je jedan od rijetkih domaćih veteranskih sastava za koji se tako nešto može reći.
Ni manje, ni više, već odmah tri singla i tri prateća spota. Kao da žele poručiti da je ovog puta na djelu pravi povratak, a ne opet neko pažljivo ispipavanje terena kao što je to bio slučaj s „Miškinom“. Sastavu u kojem je jedino pjevač Goran Živković Žika ostao kao nepromjenjivi alfa i omega još od prve postave, dok je drugi po stažu basist Zoran Piberčnik Zoki, pridružili su se bubnjar Marko Kuhar i gitarist Vedran Dautanec. Ustvari, tu je i Konrad Mulvaj, basist iz prve postave koji je u međuvremenu stasao u producenta i povratnika u obliku petog člana koji se brine za zvučnu sliku (jučer je bio gitarsko pojačanje na stageu, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi hoće li tako biti i ubuduće, ili je to bila svojevrsna ekskluziva sinoćnjih gigova).
Singlovi “From My Lips”, “Dim” i “Words” potvrdili su obnavljanje dobitne formule i energije koju su Overflow uvijek imali, no najnoviji potez dokazao je da iza toga stoji bend koji žudi za tim da ekspresno dokaže svoju kompaktnost i nešto što bi se moglo nazvati „Overflow state of mind“. Kao nova misija nakon predstavljanja novog materijala nametnulo se to da se Kuhar i Dautanec trebaju iskazati kao punopravni članovi novog Overflowa bez ikakve zadrške, tj. da nisu tu samo kako bi davali eventualni smisao onom što rade Žika i Zoki.
Napravljen je suludi plan u ovo suludo adventsko vrijeme: tri koncerta u tri grada u jednoj večeri. Subota 7. prosinca. Početak u 19 sati u koprivničkoj MMC Kugli, nastavak u 21 sat u varaždinskom Elephantu i finale u 23 sata u zagrebačkom Vinylu. Overflow state of mind ili Overflow state of madness? U svakom slučaju logistička noćna mora. Na koncu i moment za ‘betoniranje veze’ među ljudstvom. Moment nakon kojeg su Kuhar i Dautanec punopravno dokazani novi bubanj i gitara Overflowa, ili pak dečki koji su pokleknuli pred suludom zamisli dvojce veterana iz benda. Dakako, nije ispalo ovo potonje. Dečki su ‘unutra’ kao i svi dosadašnji članovi.
Kako je bilo u Koprivnici i Varaždinu? Žika je negdje nakon uvodne baražne vatre s „From My Lips“ rekao da je bilo prekrasno, a ispunjeni i za svirku nabrijani Vinyl dokazao je da se i zagrebačkom gigu mogao pripisati epitet prekrasno, a ne prekasno. Uz to, dinamični četverac nije odavao znake umora, već su drčno odašiljali sliku da bi mogli ‘optrčati’ i još jedan grad te noći, tj. počasni krug svog koncertnog maratona, da su ga slučajno imali u planu.
Da, njima je to bio maraton koji je započeo u kasnim popodnevnim satima, a za Vinyl ‘malo slatko zadovoljstvo’, jer oni mlađi su osjetili nepatvorenu žestinu tog benda kojeg su u proteklih šest godina mogli samo slušati na nosačima zvuka, a mi stariji smo pak katapultirani u svoju mladost, jer ako postoji iti jedna čvrsta konstanta u tom bendu (pored Žike, dakako) to je mladenački naboj kojim zrači glazba Overflowa – ta žestina, brzina i pitkost refrena koji su uvijek u savršenom balansu između onoga što se traži u punku i ‘plesa na žici’ da se ne strovali u predvidljivo zamornu pop bljutavost.
Sinoćnjim blitzkrieg nastupima odrađena je i pretposljednja karika comebacka Overflowa, posljednja će svakako biti trenutak objave novog albuma. Ako i to donese zadovoljštinu, onda se po svoj prilici Overflowa u koncertnom smislu nećemo tako lako ‘riješiti’. Njima se svira. U to nema sumnje.