Četvrti nastavak feljtona odnosi se uglavnom na sve ono ‘drugo’ u životu glazbenika što se ne tiče nastupa uživo. Naime, i tu ima puno posla.
Ako ste pandemiju koronavirusa kao glazbenik dočekali nespremno, jer drukčije niste ni mogli, možda je ovo pravi trenutak za napraviti reda u segmentu u kojem ga ima jako malo, kad je riječ o domaćim glazbenicima. Sljedeći retci osmišljeni su kao vodič kroz elemente na kojima bi trebalo poraditi. Neke od preporuka su došle kroz istraživanje za ovaj feljton, ali dosta toga je i ‘talog prakse’ iz dugogodišnjeg iskustva bavljenja poslom glazbenog novinara tj. nekog tko općenito prati scenu.
Komunikacija izvan glazbenih okvira
Jedna od najvećih razlika između domaćih i stranih bendova jest nedostatak općih podataka, a to je nešto što ne zahtijeva novčane izdatke koliko nešto truda. Konkretno, brojni strani izvođači imaju ažurirane profile na Wikipediji, a puno domaćih izvođača čeka da im Wikipediju vodi netko ‘fantomski’ drugi, ako se taj uopće i pojavi, i da je uz sveopći nedostatak podataka o njima ujedno i razlog za nervozno piljenje u novinare koji im na osnovu toga postavljaju nemušta opća pitanja u rangu od: „Kako ste se upoznali“, do „Kad ćete objaviti novi album?“. Nakon YouTubea , Wikipedija je prvo mjesto gdje će novinari potražiti glazbenike jer novinarima uvijek trebaju informacije.
To je i važan oblik jedne druge vrste predstavljanja. Okušajte se u kratkom pisanju priče o sebi i svom bendu, vodite historiografiju članova urednom, posložite zanimljive citate o vama, opremite linkovima i stavite po mogućnosti dobre fotografije za medijsku upotrebu (dakle neopterećene autorskim pravima ili ustupljene u tu svrhu uz dozvolu autora). U internetskom svijetu zasad niti jedna društvena mreža ne nudi preglednost kakvu ima Wikipedija upravo za konkretne podatke o vama kao autoru/autorici ili sastavu. Treba imati na umu da službene internetske stranice i profili na društvenim mrežama glazbenika služe za komunikaciju s publikom, a ne s ljudima iz medija. Identična situacija je i s Bandcamp profilima.
Ono što većina ne razumije općenito jest da i medije i publiku zanima priča o umjetnicima. Medijski prostor je skup i ograničen, ljudska pažnja sve kraće, a informacija sve više. Vi djelujete, tj. komunicirate unutar tih parametara. Pronađite i razvijte priču o sebi, a na koncu možete je i izmisliti. Nije to samo puko bildanje imidža, već i vježbanje fokusa u tome kome se uopće obraćate i tko vam je publika. Nikad ne zaboravite da vas je osobno pored glazbe nekim umjetnicima još snažnije privukla upravo njihova priča.
Fotografije i video uratci također spadaju u taj oblik komunikacije. Uz to oni su i snažni odašiljači imidža i vaše poruke. Koncertna neangažiranost, ili pak u debelo smanjenom obimu spram prijašnjih godina, daju prostor upravo strategijama oko spomenutog. To je dobro vrijeme za analizu eventualnih prijašnjih pogrešaka i radu na njihovom otklanjanju.
Online kućni nastupi
„Mislim da smo se zajebali s tim. Svi su to radili. Kvaliteta je očajna. I svi smo tu nekvalitetu pustili u eter besplatno.“, rekao mi je nedavno jedan glazbenik čije ime neću ovdje otkriti. Načelno se slažem s njim, a vrijeme je ubrzo pokazalo da lo-fi online nastup nema dovoljno atributa držati interes publike duže vrijeme. Odgovore kad to valja i kad je to opravdanu u glazbenom svijetu pružili su Nick Cave davši „Idiot Prayer“ tj. nastup u praznoj dvorani Alexandra Palace u Londonu na prepaid gledanje i slušanje, a slične nastupe u studijskim uvjetima i izvrsno balansiranim zvukom na van dali su u sličnom prepaid modelu naplate i neki skandinavski izvođači poput švedskog benda Katatonia u periodu lockdowna kad su uživo izvodili nove pjesme. Dakle, može se naplatiti, ali se publici mora ponuditi određen produkcijski nivo, kvaliteta i dakako povod. Konkretno, to iako je kao koncert ne možete kao glazbenik napraviti više puta. To se radi jednom i upravo zbog toga zahtijeva ozbiljniju koncertno-televizijsku produkciju, time i uloženi izdatak koji treba pokriti. To je žeton koji se ne troši olako.
Treba imati u vidu da su se online kućni nastupi brzo ‘ispuhali’ i obzirom na situaciju u kojoj su mnogi radili od kuće, što podrazumijeva i gledanje u monitor cijeli dan, zatim i škole su bile online i nakon cijelog dana gledanja u ekran, online koncerti su nudili još gledanja u ekran s varirajućim ishodom kad je zvuk u pitanju. Trajali su nešto više od mjesec dana. Dobro je da su i toliko uspjeli. Svi smo naučili da online kućni nastupi nikako ne mogu zamijeniti koncerte. Glazbeniku je korisnije utrošiti vrijeme na snimanje i rad čak i na lyrics spotu.
Objavljivanje
Prošlo je nešto više od pola godine i već sad je jasno da će 2020. ujedno biti godina s gomilom neočekivanih i neplaniranih albuma onih najvećih u globalnom glazbenom biznisu, a da se ne govori koliko je publika dobila gratis koncertnih nastupa u online svijetu koje su glazbenici čuvali u ‘bunkerima’ spremnima za neku kasniju, vjerojatno obljetničku, objavu. Jer, koncerata nema i gotovo da ne postoji jaki izvođač koji neće kroz diskografski okvir probati nekako premostiti ovu godinu, a publike ima koliko je ima uz napomenu da je pandemija srušila i postojeću potrošačku moć. Dakle, najveći će se ‘čupati’ kroz diskografiju i medijsku difuziju. Svi drugi ako nemaju uistinu nešto jako za igru u toj neočekivanoj ‘ligi šampiona’ možda bolje da malo pričekaju.
Crveno svjetlo za debitante
Ono što, nažalost, u ovoj godini potpuno treba zaboraviti jest pokušaj debitiranja na sceni. Iz gornjeg teksta je već jasno da je sustav prenapregnut i za etablirane, tj. one koji već imaju svoju publiku. Tko ove godine misli krenuti po prvi put tražiti svoje slušatelje neće to moći u diskografskom smislu, jer rijetko koji izdavači planiraju plasirati nova imena u ovoj situaciji, a tu je još i dodatni problem oko nastupa, pa ti debitanti neće moći opipati bilo publike i predstaviti se na prvoj i najvažnijoj stepenici svake glazbene karijere, a to su koncerti, gdje i glazbeni novinari traže potvrdu kvalitete uživo. Crta se tu, nažalost, podvlači s onima koji su uspješno debitirali u 2019. godini. Naravno da uvijek postoji mogućnost hica ‘jedan u milijun’, ali to bi svakako bila iznimka, a ne pravilo.
Saznajte više:
Kako biti publika u covid-19 okolnostima
Biti glazbenik u covid-19 okolnostima (3. dio) – što kažu sami glazbenici
Biti glazbenik u Covid-19 okolnostima (2. dio) – Što kaže struka
Biti glazbenik u Covid-19 okolnostima (1. dio) – u kolu i vlakiću sa stožerom