Jason Lutes je američki autor stripova. Svoj magnum opus, strip ‘Berlin’, započeo je kao dvadesetšestogodišnjak, a završio kao pedesetogodišnjak. Zadnje poglavlje stripa na kojem je Lutes počeo raditi 1994., objavljeno je 2018., a Fibra je nedavno objavila hrvatsko izdanje u integralnom obliku na preko 550 stranica.
„Berlin“ je portret njemačke metropole u doba Weimarske republike, između dva svjetska rata. Prema vlastitom priznanju, Lutes nije puno znao o tom razdoblju kad je započeo rad na stripu, za što se odlučio impulzivno nakon što je vidio oglas za jednu knjigu o Weimarskom Berlinu. No nakon toga je slijedilo kontinuirano dubinsko istraživanje teme.
U „Berlinu“ se pojavljuju u cameo ulogama ili tek spominju stvarne povijesne ličnosti toga doba kao što su Rosa Luxemburg, Gustav Stresemann, Carl von Ossietzky, Josephine Baker, Jospeh Goebbels i naravno Adolf Hitler. Radnju pak vode fikcionalni likovi. Nekoliko je narativnih niti koje pratimo i koje se međusobno povremeno isprepliću: djevojka koja je tek došla u grad u potrazi za vlastitom osobnošću, frustrirani novinar pacifist, sirotinjska obitelj rastrgana politikom, židovski dječak, crnački jazz sastav itd. Lutes kroz prizmu običnih građana Berlina gradi sliku tog mjesta i vremena. Upravo taj pristup, perspektiva ljudi koji nisu imali nikakve rukovodeće uloge, ljudi koji smo mogli biti mi da smo se tu tada zatekli, pomaže stripu u njegovom ultimativnom cilju, a to je pokušaj razumijevanja okolnosti koje su dovele do uspona nacizma i Drugog svjetskog rata. To je ono što je Lutesa zapravo privuklo toj temi, želja da se o njoj educira i pokuša je shvatiti.
Veliki naglasak u stripu dan je na političke prilike tog doba. Komunistička partija i Nacionalsocijalistička radnička stranka konstantno se bore za istu publiku, za frustrirani, zbunjeni i osiromašeni sloj građanstva. Treća opcija, vladajući socijaldemokrati prikazani su kao neodlučni oportunisti koji idu linijom manjeg otpora i sve više popuštaju pod pritiskom nacista. Njihova civilizirana umjerenost privlačna je intelektualnoj buržoaziji kao najmanje zlo od ponuđenih, ali ne može ni izbliza potaknuti istu strast kod nižeg sloja kao što to mogu komunisti ili nacisti. Kroz obitelj koja se prepolovi na dvije suprotne strane, otac i sin s nacistima, majka i kćeri s komunistima, Lutes nam demonstrira koliko malo treba pojedincu da završi na jednoj ili drugoj suprotstavljenoj strani, koliko često je on tek list koji ponese bujica sudbine.
Istovremeno sa turbulentnim političkim zbivanjima, u Berlinu toga doba cvjetaju umjetnost, filozofija i raskalašeni noćni život. Osjeća se dekadencija pred smak jednog svijeta (i mi smo ne tako davno imali jedan takav svoj smak, Aleksandar Hemon je naprimjer pričao kako nikad više neće biti tako ludih tuluma kakvi su bili u Sarajevu tik pred sam početak rata). Zastor će se početi spuštati onog trena kad toj dekadentnoj buržoaziji počnu postajati privlačne radikalne ideje nacista.
„Berlin“ je također i filozofska rasprava o temeljnim egzistencijalnim pitanjima. Lutes nam često prikazuje fragmente misli slučajnih prolaznika, te mi onda vidimo da – premda žive u mjestu i vremenu za koje možemo reći da je u njima sažeta kompletna recentna povijest ljudskog roda – njih uglavnom uopće ne zaokupljaju te velike socio-političke teme. Tu se može povući paralela sa stripom „Irmina“ Barbare Yelin koji je lani u nas objavio V.B.Z. Autoricu tog stripa je također fasciniralo koliko ljudski život definiraju baš svakodnevne stvari, običan život, obitelj, posao, razmišljanje o ručku, ljubavi, seksu, a ne velike političke ideje i društvena događanja koja ga okružuju, ma koliko dramatična bila. Upravo u tome leži i famozna „banalnost zla“ Hannah Arendt. Plivajući niz struju, zaokupljeni svojim malim mislima i zatvoreni u svojim malim svjetovima, većina ljudi se pokorava autoritetima i osjeća lišena osobne odgovornosti, te dopušta bujici da ih ponese na koju god stranu. Međusobno ratujemo, biramo strane, ideale i ideologije, a da se većina od nas nikad ne zaustavi i zapita zašto to zapravo činimo, niti što se zapravo krije ispod tih pojmova i imena koje poznajemo tek na površinskom sloju, a koji nam diktiraju život.
Lutes nam ne daje nikakvu rezoluciju na kraju stripa u vidu hepienda ili nečeg sličnog. Što se dalje događalo sa njegovim protagonistima ostavlja otvorenim, a kako je povijest išla dalje manje-više znamo. Prvo rat i holokaust, pa zatim željezna zavjesa i zid. No na kraju je humanost ipak sve to nadvladala i Berlin je danas nakon svega ujedinjen, slobodan grad.
Mnogo je paralela koje možemo povući između ovog stripa i današnjih svjetskih društvenih i političkih kretanja. I zato strip „Berlin“ treba shvatiti kao ono što u prvom redu jest. Kao jako važnu lekciju iz povijesti. Znamo čemu one služe.
(Fibra, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
