Jedna od najkarizmatičnijih i najprepoznatljivijih hip-hop figura, Busta Rhymes krajem listopada se nakon poduže diskografske stanke vratio na scenu s novim, desetim po redu albumom.
„Extinction Level Event 2: The Wrath of God“, je, ne samo uspješan nastavak “E.L.E. (Extinction Level Event): The Final World Front“ iz 1998., negoi jedan od najboljih albuma njegovog opusa.
Sve po čemu znamo Busta Rhymesa je tu: jedan od jačih režećih baritona, stil repanja koji se proteže od nabrijanog polunarativa do ‘sto na sat brbljanja’, praćen promjenama instrumentala u jednoj pjesmi ili čak njegove intonacije, a sve na vrlo visokoj razini kvalitete.
Album počinje kataklizmično s “E.L.E. 2 Intro” koji kreće od biblijske prošlosti do sadašnjosti i pomalo neizvjesno gleda u budućnost. Uz Bustu Rhymesa čujemo narativ Chrisa Rocka, a posebno je lijepo čuti glas legendarnog Rakima koji se pojavljuje kao gost.
Nabrijani tempo započinje „Strap Yourself Down“, stvar s dva sjajna beata legendarnog Petea Rocka. Slijedi ju „Czar“ s gostovanjem kultne grupe M.O.P. Početni razbijački tempo kulminira s bombom „Outta My Mind“. Prva polovina albuma je u tvrdom old school rap ugođaju što se osjeti ponajviše kroz „Slow Flow“ gdje čujemo glas pokojnog Ol’ Dirty Bastarda, „Boomp!“ ili „True Indeed“.
U drugom dijelu albuma Busta zapliva modernim rap vodama. Isprva je tu odlična “YUUUU”na kojoj se pojavljuje Anderson Paak i i iduća „Oh No“. “The Don & The Boss” je najavni singl i po meni jedina slaba točka albuma, vrlo prosječan, da ne kažem loš trap po kojem nikako ne treba procjenjivati cjelokupni album.
„Where I Belong“ je njegova nova suradnja s Mariah Carey, prva nakon 18 godina. Premda na prvu stvar zvuči kao copy/paste zadnje suradnje „I Know What You Want“ iz 2002., već na iduće slušanje stvar prilično sjedne. Prvenstveno zato što za razliku od prethodne, Mariah na refrenu ne zvuči srcedrapajuće nego poletno i catchy, a dodatni plus je i intermezzo prije zadnjeg refrena gdje Busta demonstrira svoju vještinu brzog repanja, još jednom pokazujući kakav je neprikosnoveni majstor dobrog flowa.
“Look Over Your Shoulder” je pomalo sjetna suradnja s Kendrickom Lamarom i zanimljivo iskorišten sample The Jackson 5. Priča o odrastanju i uličnom i reperskom životu ove dvojice MC-a ujedinila je kritičare u pohvalama, meni osobno solidna stvar ali nije ni u top 5 s albuma. Zato slijedeća, “You Will Never Find Another Me”je soul-rap bombetina odličnog beata, odličnog Bustinog repa i impresivnog gostovanja Mary J. Blige koja odrađuje sjajne i snažne vokalne dionice.
Moćnog ugođaja je i „Freedom?“, gnjevni pravednički krik i osvrt na kaotično stanje na američkim ulicama s jakim refrenom Niki Grier. Kako sve i započinje, tako i završava – kataklizmično i neizvjesno. „Satanic“ je još jedan Bustin izlet u horor rap, mračna završnica albuma poput pjesme „Bad Dream” kojom je završio sjajan album „Genesis“ iz 2001. godine.
U konačnici „Extinction Level Event 2: The Wrath of God“ nije samo snažan i upečatljiv povratak starog brbljavca u, sportski rečeno, sjajnoj formi, nego i jedan od njegovih najboljih albuma uopće. Sve što je bilo dobro na prethodnicima, Busta Rhymes je nekako uspio skupiti na ovom albumu i opet dodati nešto novo. Ako mu je poduža diskografska pauza potrebna za ponoviti ovako nešto, neka nakon koncertne turneje slobodno odmori jedno vrijeme, zaslužio je.
Ocjena: 9/10
(Conglomerate / Empire, 2020.)