Razgovarali smo s frontmenom najdugovječnijeg benda na ovim prostorima. Naravno riječ je o Srđanu Gojkoviću Giletu iz Električnog orgazma koji je nedavno posjetio Zagreb i koncertno proslavio 31 godinu postojanja.
Velika je ljubav između tebe i Zagreba. U Zagrebu ste, ako se ne varam imali i svoj prvi pravi nastup i to sa Šarlo Akrobatom. U Kulušiću ste snimili i live ploču. „Bejbe ti nisi tu“ nastala je na putu od JATovog terminala do aerodroma gdje ste imali let – za Zagreb. Svi putevi vode u Zagreb.
Srđan Golković Gile: Hm, da, tačno tako kako si rekao. Zagreb je izuzetno značajan grad za život i rad ovog benda. Šta da kažem, bila je to ljubav na prvi pogled. Od tog prvog koncerta sa Šarlom u Lapidariju u proleće osamdesete, kad god idemo u Zagreb, to dodaje još stepen uzbuđenja više.
Svi vaši veliki albumi iz jedne faze imali su i neke obrade. To je bila neka mantra uspješnosti?
Gile: Pa, obrade su bile nešto što sam voleo da radim osamdesetih godina, ali onda mi je to dosadilo. To je najjednostavnije objašnjenje. Zabavnije mi je da sviram našu muziku.
Tokom karijere imali ste, čini mi se dvije velike upečatljive faze. K’o Picasso. U prvoj ste imali klavijature, pa su klavijature nestale, pa su se pojavili neki jednostavniji rock’n’roll paketi i aranžmani. Čini mi se da je velika razlika, između, recimo „Distorzije“ i „Lišće prekriva Lisabon“.
Gile: Da, tako je. Sviđa mi se usporedba sa Pikasom, on je jedan od mojih omiljenih slikara. I baš kao što njega karakteriše ta neka nit koja se može nazvati psihodelijom, tako je isto psihodelija ono što se provlači kroz sve faze Orgazma. Nekad je bila New Wave psihodeljia, pa Pop psihodelija pa evo sad Soul-Funk-Rock psihodelija!
Meni osobno, Električni Orgazam je na ex-Yu sceni kao bend oduvijek predstavljao jedinu paralelu s nekim prljavim rock’n’rollom na tragu Stonesa i Kinksa ili pak Iggya Popa nakon i sa Stoogesima. Misliš li da takav duh muzike postaje endem na ovim prostorima?
Gile: Da svakako, to je moj ukus. Prljavi, snažni, ne upeglani, sirovi zvuk. Ali i melodija i raznovrsnost u temama i sadržaju.
Te kasne 80-te bile su zapravo godine vladavine beogradske scene. Zagreb i Sarajevo su stagnirali, a u Beogradu je bilo proljeće. Partibrejkersi, EKV…ti i Čavke ste pjevali s Kojom, EKV je imao vašu sliku na omotu albuma. Velike stvari su se tada dešavale i ovako, retrospektivno sve mi liči na neku muzičku Utopiju Thomasa Moorea. Ambijent je zaista bio tako idiličan?
Gile: Pa gledajući iz današnje perspektive, da. Izgledalo je idilično. Nešto kao Swinging London šezdesetih ili slično. Svi ti pokreti postoje par godina i onda samo sagore. Bile su to specifične godine i socio-politička situacija. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
