U utorak je na zatvaranju sedmog Biggest Little Rock Festivala u Hard Placeu nastupio the greatest rock and roll band in the world, The Supersuckers. Prije njihovog nastupa publiku su zagrijali nemilosrdni The Cutthroat Brothers, koji su u klasičnoj maniri gitara-bubanj dua protutnjali kroz svoj set garažnog punk-rocka.
The Supersuckers su i dalje u istom sastavu u kojem su bili i na prethodnom zagrebačkom nastupu u prije četiri godine. Frontmen Eddie Spaghetti nastavlja pronositi plamen svog duhovnog oca Lemmyja Kilmistera. Odjeven u crno od šešira na glavi do pete, bio je vidno dobro raspoložen dok je skriven iza tamnih Raybanki s osmijehom na licu trgao žice svoje base gitare.
Rašpavi vokal nije štedio, tako da nitko ne bi rekao da je ne tako davno prebolio rak grla. Slučajni namjernik prije bi se okladio da takav nekakav problem muči grlo gitarista Martyja Chandlera. Osim što je svojom pojavom djelovao kao pas lutalica pobjegao iz pakla, tako je i zvučao dok je podebljavao Eddijev vokal na drugom mikrofonu. Iza njih dvojice bubnjeve je čekićao Chango von Streicher, koji je sa svojom kozjom bradicom i naočalama debelih okvira bendu dodavao pomalo intelektualnu notu.
Supersuckersi su svojim nastupom također potvrdili da su još uvijek na istim valnim duljinama i u istom mindsetu u kojem su bili kad smo ih zadnji put imali priliku vidjeti, a to znači da i dalje zvuče kao povampireni bastard ZZ Topa i Motorheada koji se drži mantre „sve brže i glasnije od svega drugoga“. Cowpunk i alt-country po kojima su bili poznati u ranijim danima benda se na koncertu jedva nazirao u tragovima. Supersuckersi uživo sviraju isključivo garažni punk-metal u kojem su sve pjesme ubrzane u odnosu na svoje studijske varijante.
U takvim uvjetima najbolje su djelovale uspješnice poput „Rock-n-Roll Records (Ain’t Selling This Year)“, „Pretty Fucked Up“, „Rock Your Ass“, uvijek moćna obrada „Beer Drinkers & Hell Raisers“ ZZ Topa, te „Born With A Tail“. Potonja, zaštitni znak benda, je zatvorila nastup, uz obveznu točku ponosnog podizanja srednjeg prsta u vis prema svima.
Svirajući gotovo bez pauza između pjesama i u tempu koji skoro nikad ne usporava, The Supersuckers su se pokazali nepopustljivo uporni u namjerni da nam prodrmaju uši i guzice i aktiviraju taj iskonski rock instinkt, te se može reći da su u svojoj namjeri i uspjeli. Ipak, ovima ušima je sve to zvučalo pomalo monotono, te nisu mogle ne žaliti za raznovrsnijim nijansama koje su bend krasile u nekim njegovim ranijim inkarnacijama, a čini mi se da bi tako nešto odgovaralo i njihovoj publici koja je danas mahom malo starija i ukočenija nego što je nekad bila.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
