Novi album dua izrazito je zabavna ploča koja dokazuje da su The Black Keys itekako još uvijek u stanju pisati kvalitetne pjesme.
Slavni rock duo iz Ohija, The Black Keys, odnosno kantautor Dan Auerbach i bubnjar Patrick Carney, u drugoj su polovici prošlog desetljeća očito doživjeli svojevrsnu kreativnu krizu, pa tako nismo samo čak pet dugih godina trebali čekati da objave ploču nasljednicu njihovog ne pretjerano snažnog albuma “Turn Blue”, nego smo, kad smo je i dočekali, dobili bezokusnu splačinu zvanu “Let’s Rock”. Bio je i dvojac očito svjestan toga da stvari ne idu dobrim putem pa se tako prije godinu dana odlučio na neki način resetirati i vratiti se korijenima svojih korijena prihativši se blues glazbe na kojoj su stasali i koja ih je potakla na rad.
Album “Delta Kream” bio je kolekcija obrada njihovih omiljenih izvođača kao što su Junior Kimbrough i RL Burnside, a bend je snimajući ove pjesme ponovno svirački živnuo. Nije to bila ploča za svakoga, a ponajmanje za one koji su očekivali stadionski rock ili pak hit singlove kakve su The Black Keys s lakoćom nizali deset godina ranije. Možda je u pitanju bila ploča za znalce, ali godinu dana kasnije s objavom njihovog novog izdanja, albuma “Dropout Boogie”, čini se da je “Delta Kream” zapravo odigrao prijelaznu ulogu, omogućujući bendu da se zvuk i energiju sa svojeg izvora ponovno pretoči i u autorski materijal.
Ta namjera možda je ostala skrivena u najavnim singlovima “Wild Child” i “It Ain’t Over” koje su više nagovještale da se bend odlučio vratiti zvuku svojih najslavnijih i najboljih izdanja “Brothers” i “El Camino”, što bi svakako zadovoljilo mnoge, no čim ove dvije pjesme završe, Dan i Patrick se prebacuju na juke joint blues iz Mississipija s dvije razigrane kulerice “For the Love of Money” i “Your Team Is Looking Good”. Na “Good Love” će pak zakoračiti u nešto mračniju i više mainstream varijantu bluesa, što će dodatno podcrtati i dovođenjem legendarnog Billyja F. Gibbonsa, prve brade ZZ Topa, u goste.
Drugu polovicu albuma otvara “How Long” koja ponovno zvuči kao podgrijani ostatak s B-strane ploče “Brothers” sa svojom čežnjom za sedamdesetima u zvuku, dok je “Burn the Damn Place Down” više još jedna u onome što bi se moglo nazvati zaštitnim zvukom albuma s reskim gitarama i poskakujućim ritmom folk bluesa poput onog s etikete Fat Possum koja je i lansirala karijeru benda albumima “Thickfreakness” i “Rubber Factory”. Još jedan od bisera ostavljen je za sam kraj ploče, a to je “Didn’t I Love You” koja ponovno prepisuje zvuk i ugođaj “Delta Kreama”, ali ovaj put s autorskim popisom.
“Dropout Boogie” je izrazito zabavna ploča koja dokazuje da su Auerbach i Carney itekako još uvijek u stanju pisati kvalitetne pjesme, a ovdje im se u autorskom timu an nekoliko pjesama pridružuju i Angelo Petraglia, inače poznat kao koautor više pjesama sastava Kings of Leon, te Greg Cartwright, poznat i kao Greg Oblivian, kantautor i jedan od pokretača garage rock legendi Oblivians. Iako će sigurno biti mnogo slušatelja koji će priželjkivati da se bend vrati pisanju hitova, činjenica je da su se na tom području potpuno istrošili još s “Let’s Rock”. Sada ponovno piju s izvora specifičnog bluesa koji ih je stvorio i nakon dugog vremena zvuče svježe i opušteno, gotovo preporođeno.
Ocjena: 8/10
(Nonesuch, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
