Znate kako postoje bendovi koji se jednostavno moraju slušati glasno da biste ih razumjeli? M83 je takav bend…
Na čitavu predstavu kasnio sam taman toliko da propustim predgrupu, ali frend kaže da se furaju na rani Depeche Mode, dakle onaj idilični period dok Vince Clarke nije popizdio i formirao Yazoo. Kamo sreće da se iz How Convinienta izlegnu dva fenomenalna benda, nitko sretniji od mene.
Moram priznati da osobno nikad nisam bio pretjerano lud za M83. U hodu sam preslušao zadnji album i unatoč hvalospjevima kritike nisam ih popušio. Vjerojatno su na mene utjecali i njihovi prijašnji, prilično jadni remixevi Bloc Partyja i Placeba. Suma sumarum, na koncert sam došao prilično neopterećen idoliziranjem benda, dapače, visoka ocjena zadnjeg albuma na Pitchforku samo je snizila moja očekivanja.
A onda je poput proljeva počela curiti sva suzdržanost i rezignacija. Već nakon „Sittinga“ držali su me zarobljenog, a ja nisam ni pomislio odlijepiti zjenice od sunčanih reflektora i Windows Media Player scenografije. Jedan naš portal u najavi dolaska M83 napisao je da stiže produkcijska raskoš. I zaista, ozvučenje je bilo stadionsko, a opet zguranu u ljubavnu intimu Velikog pogona. Rijetko kad je Tvornica tako dobro pjevala i rijetko kad se stignete zaljubiti u bend koji vam se dao na samo sat vremena i 10 minuta. Količina nepatvorenosti, jednostavnosti i one glupe studentske naivnosti s kojom se poistovjećujete jer raste, i u vama sinoć je imala gig u Tvornici.
Znate kako postoje bendovi koji se jednostavno moraju slušati glasno da biste ih razumjeli? M83 je takav bend. Njihova muzika se sluša bez kompromisa jer oni sviraju bez kompromisa. Očekuju od vas da pružite onoliko koliko pružaju oni. Pošteno, ruka ruci, ta muzička simbioza tad postaje jednostavno predivna. Ono što je sinoć radio Jordan Lawlor (gitarist) sa svim tim glupim Pete Townshend lupinzima jest zapravo narkomanska reakcija na zborni trip publike. Postoji jedna glupa rečenica: „Ako su žene s Venere, muškarci s Marsa, bubnjari su s Plutona“. Ti bubnjevi sinoć su bili izvanzemaljsko vezivo jer ono što je u vrijeme „Couleursa“ odsvirao Loic Maurin nije bilo zemaljski.
Naravno, koncert nije koncert ako nema svoj mali, privatni “fuck me” moment. Dogodio se za vrijeme „Midnight City“ kada je saksofon raskomadao pluća euforijom i kada je hipsterski shoegazing prožeo ljubavnim elementima soula. O čemu da vam dalje pričam?
Zagreb je potvrdio da ima publiku koja će iskeširati 160 kuna ovoj glazbi, odnosno bendu za kojeg znaju da će ju brižno prenijeti gomili na milost i nemilost.
Ne mogu vjerovati da ovo govorim, ali Pithfork je bio u pravu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
