Povodom reaktualizacije opusa Leta 3, za sve one koji nisu dovoljno upućeni u razvojni put glazbe legendarnog riječkog sastava, kao i za one koji vole ponavljati gradivo, Ivan Grobenski će nas provesti kroz cijeli katalog benda, album po album. Na redu je album ‘Bombardiranje Srbije i Čačka’ iz 2005. godine.
Ako ste tu jer se nadate pročitati nekakav komentar o preksinoćnjem trijumfu Leta 3 na Eurosongu, na krivoj ste adresi. Ovo je ipak osvrt na album “Bombardiranje Srbije i Čačka” i to će nastojati i ostati. Ako ste pak tu jer, a što je malo vjerojatno, ne znate tko su Let 3 i imate nekakve fanatično-političke razloge kliknuti na jedan ovakav naslov, također ste na pogrešnoj adresi i morate hitno naučiti da ne treba vjerovati baš svemu što piše na internetu. Ako ste, a tome se najviše nadam, ovdje da biste pročitali donekle suvisli osvrt o albumu Leta 3 “Bombardiranje Srbije i Čačka”, onda ste donekle na pravom mjestu, a ako ste pak čitali prošli osvrt na “Jedinu”, onda možda i mislite da znate u kojem smjeru idemo.
E sad, nisu stvari zapravo niti tako jednostavne kao što su mi se činile prije koji dan kada sam počeo razmišljati o spomenutom albumu kao samo kolekciji nekakvih pjesama. Jučer sam bio sklon misliti da se radi o lošijoj kolekciji pjesama Leta 3, danas sam sklon braniti ideju da je ovaj album apsolutno njihov najbolji.
Za početak, jasno je da je riječ o parodiji i zajebanciji već samim pogledom na omot albuma na kojem su Let 3 obučeni u narodne nošnje i u stavu ‘kolo’, a iza njih je fotografija Starog grada Dubrovnika preko kojeg piše “Bombardiranje Srbije i Čačka”. No, češće nego uz druga izdanja Leta 3 se spominje i pojam ‘provokacija’. Razumijem da bi ovako nešto prosječnog ‘rvackog građaninina možda i moglo donekle ‘isprovocirati’, no mislim da tu o provokaciji nema govora jer oni koje tako nešto provocira uopće niti ne bi trebali obraćati pažnju na Let 3, a kamoli slušati ih ili, ne daj bože, kupiti ovaj album. Dakle, što se tiče publike kojoj je ovaj album namijenjen, a to su fanovi Leta 3, o provokaciji nema govora.
Što se pak tiče ‘repertoara’, kolekcija pjesama na albumu “Bombardiranje Srbije i Čačka” spada među suludiji materijal koji je izašao na ovim ‘našim prostorima’, a koji ujedno i ima biti baš to – suvremena slika ‘naših prostora’.
Ovaj se album, da bi ga se uopće pokušalo shvatiti, treba shvatiti konceptualno. Ja ovdje mogu samo nagađati što bi koncept tog albuma mogao biti, no ako pođemo od omota pa do materijala na albumu i natrag, neodoljivo se nameće ideja da je ovaj album suvremena slika našeg prostora kako ga vidi i čuje Let 3, a koji postoji u potpunoj shizofreniji problematičnog povijesnog naslijeđa prostora koji zovemo Balkan, zajedničkog ‘folklora’ i ‘narodnog’ od kojeg jedan dio balkanskih naroda zazire, a drugi ‘brendira’ kao svoj i kolopleta notorno lošeg kolektivnog ukusa, a sve to u jednom ogromnom kotlu u kojem se usput kuha i techno, rock, psihodelija, kič, politika, jugoslavenski šlageri, lokalne birtije u kojima se toči domaća rakija i pije turska kava, a nasuprot koje su dućani s modernim svjetskim brendovima ispred kojih je parkiran Golf 4 sa sportskim auspuhom i spojlerima iz kojeg izlazi gasterbajter s Drinom bez filtera u ustima i neka naperlitana plavuša s lošim silikonima, polovna kao i njegov auto.
Drugim riječima, ovaj album je sve ono što možete kupiti na nekakvom ‘narodnom’ sajmu poput Hrelića, popraćen i svim ostalim mirisima, okusima, ukusima, neukusima, nacionalnostima i bizarlucima koje tamo možete sresti, a koji su svojstveno ‘naški’. Trećim riječima, “Bombardiranje Srbije i Čačka” je najbliže što možemo biti u Jugoslaviji nakon Jugoslavije i sublimat onoga što bi ta zemlja vjerojatno bila da je dočekala 21. stoljeće. Namjerno loša balkanska cyberpunk Jugoslavija. To ne samo da je potkrijepljeno estetskim i glazbenim pristupom materijalu, nego i samim pjesmama koje su sve redom uzete iz opisanog ‘kolektivnog naslijeđa’, a prošle su shizofrenu Let 3 centrifugu.
“Mala Soba” zapravo je hit srpske pjevačice Snežane Đurišić, “Ero s Onoga Svijeta” osuvremenjena je slavenska komična opera Jakova Gotovca, “Riječke Pičke” su valjda parafraza Thompsona i njegove “Lijepa li si” u kojoj nabraja krajeve, pokrajina i prirodne ljepote nečega što zamišlja kao “Veliku Hrvatsku”, “Odvest ću te na vjenčanje” hit je nacionalnog heroja Mate Miše Kovača, “Zurle Treštat” je parafraza makedonskog narodnog plesa “Zurli Treštat Na Sred Selo”, “Rado Ide Srbin u Vojnike (Pička)” je stara srpska patriotska vojnička pjesma istog naziva, osim zagrade u kojoj se izvorno pojavljuje “(svira i peva)”, a koju su vojnici pjevali u 1. Svjetskom ratu, “Dijete u Vremenu” spoj je Šabana Šaulića i Deep Purplea, “Sokol” je narodna sevdalinka, “Beograd” je veliki hit srpskog pjevača zabavne glazbe Đorđa Marjanovića, a koji se legendarno posvadio s Vice Vukovom u Tučepima 1968. na festivalu Pjesma ljeta, “Izađi mala” je valjda refren bosanskohercegovačkog pjevača narodne muzike Ferida Avdića s njegove istoimene pjesme “Izađi mala” s albuma “Poznanik” 2005. za koju sam Bog zna kako su Let 3 to iskopali, za “Mamne Baneta” zaista nisam uspio pronaći referencu iako je jasno da ona postoji, a možda se samo aludira na formu nekakvog bećarca uz šatrovački naziv za čudnu frazu “Nemam tabane”, “Jahorina” je, naravno, bosanska sevdalinka “Aj, kolika je Jahorina planina”, “Kurcem u Čelo” je… “Kurcem u čelo” ili narodni techno, a “Most na Drini Ćuprija” je, osim romana Ive Andrića koji je ujedno i jedina ‘naša’ Nobelova nagrada za književnost, i intertekstualna referenca na same sebe u stilu nekakvog slovensko-štajerskog hita zabavne glazbe. U smislu stvaranja intertekstualnih konceptualnih, umjetničkih, povijesnih, estetskih, jezičnih, narodnih, folklornih, tradicijskih, socio-političkih i drugih (samo)referenci, ovome albumu nema niti sličnog, a niti premca.
Ako se album “Bombardiranje Srbija i Čačka” shvati kao nekakav balkanski “The Rocky Horror Picture Show” ili nekakvi Monty Pythoni nečega ili nekakva pomahnitala balkanska pseudo-apokrifna-kvazi-historiografska-sci-fi neurotična opera ili kao nešto što ni sam ne znam kako bih uopće nazvao, riječ je o remek-djelu. Ako se pak nastoji slušati kao glazbeni album nekog glazbenog izvođača, bez obraćanja izrazite pozornosti na slojevitost i konceptualnost materijala, onda bolje niti nemojte.
Eto, sigurno nisam tako mislio 2005. godine kad je ovaj ‘album’ izašao, ali danas s naknadnom pameću i svojevrsnim vremenskim odmakom mogu samo reći da je ovo u najmanju ruku jedan od najunikatnijih i najkompleksnijih albuma nekakve naše ‘urbane alternativne’ i svakako najbolje izdanje Leta 3. Da, muzički je pretežito odvratan, grozan nepodnošljiv i briljantan, ali nije li takav i svaki Balkanac na Balkanu? I da, spremam sam sve navedeno braniti i u sekciji komentara na društvenim mrežama, a onda znate na čemu smo…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
