U Muzeju za umjetnost i obrt otvorena je bienalna Izložba hrvatskog izajna 1112, dan nakon otvaranja u predvorju muzeja održalo se predavanje ‘Simboli mržnje’ svjetske dizajnerske zvijezde, Mirka Ilića i predstavljanje knjige Dejana Kršića ‘Mirko Ilić Fist to Face’. Među brojnom mlađom pretežno dizajnerskom publikom bili su Branko Lustig i Boris Ljubičić.
Dizajn je smišljeni proces postizanja nekog cilja, dizajn je organizacija. Dizajniraju se misli, potrebe, biljke, životinje i ljudski organi, politika, spinovi. Dizajn je sveprisutan, a definiciju koju je nehotice kreirao jedan slab poznavatelj engleskog jezika bila nam je lajtmotiv za smijeh u tisućama prilika. Govoreći o svom uređenju stana, on je bio jako zadovoljan s disižnom. Čak i kada je proces nastajanja nečega neuk i nesvjestan on je definitivno produkt odluke. Tako je jedan od najvažnijih poslova dizajnera u Hrvatskoj pridobiti investitora prvo da se uopće odluči angažirati ih, a potom da barem neke odluke ipak prepuste dizajneru.
Predavanje Mirka Ilića “Simboli mržnje” kao popratnog dijela Izložbe hrvatskog dizajna u Zagrebu bavilo se lokalnim odnosno regionalnim problemom prešućivanja i tolerancije javnosti na simbole neonacističkih grupacija. Oguglalo se na neonacističke simbole isto, ako ne i jače od, ne primjećivanja prosjaka i beskućnika koji svakodnevno prekopavaju kante za smeće. Lubanja, simbol SS-a i prekriženi krug nalaze se na gotovo svim rekvizitima navijačkih skupina od Slovenije do Crne Gore. Učestalost, količina i način pojavljivanja kako formalnih simbola tako i neverbalne komunikacije neonacizma zabrinjavajući su na lokalnoj razini jednako kao i trenutno goruća mržnja između islamskog svijeta i SAD-a na svjetskoj.
Mirko Ilić za svoju prezentaciju koristio je isključivo fotografije koje su javno dostupne putem društvenih mreža i službenih stanica organiziranih navijačkih grupa. Među najjezivije upečatljivijima svakako je bio logo kojim navijači Crvene Zvezde i Partizana sklapaju pakt u jednoj zajedničkoj misiji: ubi cigana.
Mediji, institucije i na kraju društvo koje porezima financira i stoga posjeduje stadione u Hrvatskoj propustilo je primijetiti korištenje žutog polja originalne papinske zastave za isticanje simbola skinheada na nekom Hrvatskom stadionu prepoznati kao problem. Vjerojatno je negdje slučaj zaveden kao “provokacija”. Navijačke skupine koje koriste takve simbole okupljajući se na javnim prostorima zaštićuju se tako da se simbol kruga prekriženog znakom „+“ tumači simbolikom sunca, plodnosti i sličnih tom znaku “originalnih” tumačenja. Boris Ljubičić nazvao je to filozofijom hrvatske šutnje koja se prakticira na svjesnom, nesvjesnom i na nivou neznanja.
Neznanje je preslabo opravdanje, čak i u državi u kojoj su pravo i zakon tek doktrina. Nesvjesnost je također oblik izbora pa je pitanje da li je svim prisutnima na predavanju simbolika mržnje ipak doprla do svijesti. Nevjerojatno je, ali istinito da isti znak koriste svi međusobno suprotstavljeni klubovi i skupine, s jasnim isključivanjem Makedonije i muslimanskog naroda u BIH. Iako ne može izbjeći svojoj prirodi da izvodi šhow čim je stavljen pred publiku Mirko Ilić je o ovoj temi govorio smrtno ozbiljno.
Na prvo pitanje iz publike, koje je bilo upućeno posve apsurdno, uskogrudno dizajnerskim tonom: “Pa vi to ne razumijete, to je simbolika kršćanske tradicije”, Mirko je bio vidno uzrujan, te je pozvao u pomoć kolegu i prijatelja filmskog producenta Branka Lustiga. Čovjek koji je bio trinaestogodišnjak kada je spašen iz Auschwitza ustao je i rekao “Ne ponovilo se”. Također je dodao kako se Holokaust dogodio kao posljedica atmosfere među ljudima i narodima koja je počela puno prije 1939. godine i koja je tada izgledala otprilike isto kao i atmosfera sa slajdova Ilićeve prezentacije danas.
Kriza i nezaposlenost koje sve više ljudi vuče u neimaštinu dok se obrazovanje pretvara u robu s visokom cijenom upravo su okidači za kreiranje svijeta bez mogućnosti i atmosfere mržnje.
Na pitanje kako bi se dizajneri trebali profesionalno postaviti da učine pozitivan pomak u društvu koje se po svoj logici stvari mora moći i znati suprotstaviti mržnji. Ilić je jednostavno odgovorio: Ljubav.
Bijenalna Izložba hrvatskog dizajna „1112“ otvorena je dodjelom nagrada dizajnerskim rješenjima po kategorijama: dizajn vizualnih komunikacija, dizajn elektroničkih medija/dizajn interaktivnih medija, dizajn ambalaže, industrijski/produkt dizajn, postav izložbi/prostorna grafika/signalizacija, modni dizajn te koncept. Izložbu organizira Hrvatsko društvo dizajnera pod pokroviteljstvom International Council of Graphic Design Associations, a u suradnji s MUO – muzej za umjetnost i obrt. Tko je osvojio nagrade i što promišljaju ponajbolji Hrvatski dizajneri može se pogledati u Muzeju za umjetnost i obrt do 15. studenog.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
