Ovaj hit dokumentarac američkog redatelja Kierana Turnera donosi dirljivu priču o Jobriathu, američkom glam rockeru i performeru iz 70-ih godina, prvom glazbeniku koji je otvoreno priznao vlastitu homoseksualnost i pritom potpisao za major label. Film prikazuje njegovu karijeru i trnovit proboj kroz ‘scile i haribde’ popularne kulture koje su završile Jobriathovom smrću od AIDS-a u 36. godini za klavirom, u stanu na vrhu tornja njujorškog Chelsea Hotela.
Unatoč tome što nas suvremeni mediji, holivudska produkcija, kompletna literatura za samopomoć i Paulo Coelho uporno uvjeravaju u romantično postojanje logike osobnog uspjeha, koji se navodno obavezno mora dogoditi ukoliko se, uz obavezan talent, u jednadžbu uključe i samoprijegorni rad na sebi, trud i pogled neprekidno usmjeren ka cilju, stvarnost ih jednako tako uporno demantira podastirući nam s vremena na vrijeme pradigmatske primjere ravnodušnosti svemira.
Jedan od takvih primjera tužne ljudske sudbine okrunjene ne samo tragičnim neuspjehom, već i strašnim, nepravednim zaboravom, život je američkog umjetnika Jobriatha, glam-rockera, glumca i performera kojega ni svestranost ni hrabrost ni talent, zbog kojega su ga u djetinjstvu kao mladog pijanistu proglasili čudom od djeteta, nisu doveli do toliko priželjkivanog uspjeha i, posljedično, slave. Bivši hipik koji je prvotnu afirmaciju stekao u mjuziklu Hair, muškarac androgine ljepote koju je u epohi glam rocka isticao svojim ekscentričnim, izrazito feminiziranim stilom nadahnutim ženskim filmskim zvijezdama iz tridesetih, najpoznatiji je po tome što je bio prvi glazbenik koji je otvoreno u svome radu progovorio o vlastitoj homoseksualnosti, kao i po činjenici da je bio prva poznata osoba umrla od AIDS-a. U dvije godine nevjerojatnog hypea što ga je ozloglašeni i preambiciozni menadžer Jerry Brandt stvorio oko njegova lika, s ciljem da od Jobriatha stvori zvijezdu veću od Elvisa, a od sebe menadžera većeg od Pukovnika, mediji su ga nazivali američkim Bowijem i istinskom vilom rock’n’rolla, da bi na kraju kratkotrajne karijere brutalno poništili njegov rad zasuvši oba objavljena albuma ponižavajućim kritikama koje su ga pokolebale u daljnjem stvaranju.
Ovu priču, koja više nalikuje narativu nekog filma nego životu stvarne ličnosti, u dokumentarnom je filmu Jobriath A.D. zabilježio autor, redatelj i producent filma Kieran Turner, pokušavši njime prezervirati od zaborava tu važnu pop-kulturnu činjenicu utjelovljenu u liku Jobriatha, koji je nakon prvotnog neuspjeha pokušao još jednom potražiti javnu potvrdu svoje vrijednosti. Povratkom u New York, grad koji ga je već jednom praktički ekskomunicirao zbog njegove smjelosti u društvu koje je u to vrijeme još uvijek konzervativno shvaćalo pitanja otvorene homoseksualnosti, Jobriath iz lika androginog glam rockera uskače u ulogu otmjenog pijanista, nadjenuvši si ime Cole Berlin, inspiriran Coleom Porterom i Irvingom Berlinom. Nastanjuje se u stanu u tornju Chelsea Hotela i još nekoliko godina sklada glazbu i piše drame, izdržavajući se uz pijanističke gigove i povremenom prostitucijom, te naposlijetku tamo i umire 1983. godine, gotovo poetski, za klavirom.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=306ZNNuW4Kg[/youtube]
Njegov bivši menadžer Jerry Brandt, jedan od mnogobrojnih sugovornika u filmu, pokušao je opravdati svoju kobnu ulogu u tragičnoj sudbini ovog umjetnika, kojega je zbog vlastite želje za svjetskom slavom, pretjeranom ambicijom, nesposobnošću i beskrupuloznim parazitiranjem na Jobriathovu talentu, otjerao u nezasluženi zaborav. Turner je ovim majstorski strukturiranim dokumentarnim filmom, naizmjeničnim izjavama svjedoka vremena, autentičnim snimkama, fotografijama i animacijom, ispričao višeslojnu priču koja osim o tragičnoj sudbini ovoga umjetnika govori i o povijesnom kontekstu u kojemu se njegova tužna priča odigrala, kao i o vječnoj arhetipskoj priči srazu ega i grčevite želje za uspjehom.
Među brojnim sugovornicima našao se i Ed Kramer, Jobriathov producent i čovjek koji je izbrusio zvuk mnogih rock’n’roll legendi kao što su Peter Frampton, The Beatles, Jimi Hendrix i Led Zeppelin, a u ulozi naratora pojavljuje se Henry Rollins.
Ovaj je dokumentarac odmah po izlasku izazvao je mnoge reakcije i požnjeo odlične kritike u svim relevantnim medijima, poput The Guardiana, New York Timesa i Varietyja, kao i portalima gay zajednice, a svi su ga jednoglasno proglasili važnim i relevantnim filmskim ostvarenjem koje nikako ne biste smjeli propustiti.
Na Vox Feminae Festivalu Jobriath A.D. možete pogledati u petak u 21 sat u kinu Europa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
