‘Jobriath A.D.’ – pad anđela glam rocka

Ovaj hit dokumentarac američkog redatelja Kierana Turnera donosi dirljivu priču o Jobriathu, američkom glam rockeru i performeru iz 70-ih godina, prvom glazbeniku koji je otvoreno priznao vlastitu homoseksualnost i pritom potpisao za major label. Film prikazuje njegovu karijeru i trnovit proboj kroz ‘scile i haribde’ popularne kulture koje su završile Jobriathovom smrću od AIDS-a u 36. godini za klavirom, u stanu na vrhu tornja njujorškog Chelsea Hotela.

'Jobriath A.D.'

Unatoč tome što nas suvremeni mediji, holivudska produkcija, kompletna literatura za samopomoć i Paulo Coelho uporno uvjeravaju u romantično postojanje logike osobnog uspjeha, koji se navodno obavezno mora dogoditi ukoliko se, uz obavezan talent, u jednadžbu uključe i samoprijegorni rad na sebi, trud i pogled neprekidno usmjeren ka cilju, stvarnost ih jednako tako uporno demantira podastirući nam s vremena na vrijeme pradigmatske primjere ravnodušnosti svemira.

Jedan od takvih primjera tužne ljudske sudbine okrunjene ne samo tragičnim neuspjehom, već i strašnim, nepravednim zaboravom, život je američkog umjetnika Jobriatha, glam-rockera, glumca i performera kojega ni svestranost ni hrabrost ni talent, zbog kojega su ga u djetinjstvu kao mladog pijanistu proglasili čudom od djeteta, nisu doveli do toliko priželjkivanog uspjeha i, posljedično, slave. Bivši hipik koji je prvotnu afirmaciju stekao u mjuziklu Hair, muškarac androgine ljepote koju je u epohi glam rocka isticao svojim ekscentričnim, izrazito feminiziranim stilom nadahnutim ženskim filmskim zvijezdama iz tridesetih, najpoznatiji je po tome što je bio prvi glazbenik koji je otvoreno u svome radu progovorio o vlastitoj homoseksualnosti, kao i po činjenici da je bio prva poznata osoba umrla od AIDS-a. U dvije godine nevjerojatnog hypea što ga je ozloglašeni i preambiciozni menadžer Jerry Brandt stvorio oko njegova lika, s ciljem da od Jobriatha stvori zvijezdu veću od Elvisa, a od sebe menadžera većeg od Pukovnika, mediji su ga nazivali američkim Bowijem i istinskom vilom rock’n’rolla, da bi na kraju kratkotrajne karijere brutalno poništili njegov rad zasuvši oba objavljena albuma ponižavajućim kritikama koje su ga pokolebale u daljnjem stvaranju.

Ovu priču, koja više nalikuje narativu nekog filma nego životu stvarne ličnosti, u dokumentarnom je filmu Jobriath A.D. zabilježio autor, redatelj i producent filma Kieran Turner, pokušavši njime prezervirati od zaborava tu važnu pop-kulturnu činjenicu utjelovljenu u liku Jobriatha, koji je nakon prvotnog neuspjeha pokušao još jednom potražiti javnu potvrdu svoje vrijednosti. Povratkom u New York, grad koji ga je već jednom praktički ekskomunicirao zbog njegove smjelosti u društvu koje je u to vrijeme još uvijek konzervativno shvaćalo pitanja otvorene homoseksualnosti, Jobriath iz lika androginog glam rockera uskače u ulogu otmjenog pijanista, nadjenuvši si ime Cole Berlin, inspiriran Coleom Porterom i Irvingom Berlinom. Nastanjuje se u stanu u tornju Chelsea Hotela i još nekoliko godina sklada glazbu i piše drame, izdržavajući se uz pijanističke gigove i povremenom prostitucijom, te naposlijetku tamo i umire 1983. godine, gotovo poetski, za klavirom.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=306ZNNuW4Kg[/youtube]

Njegov bivši menadžer Jerry Brandt, jedan od mnogobrojnih sugovornika u filmu, pokušao je opravdati svoju kobnu ulogu u tragičnoj sudbini ovog umjetnika, kojega je zbog vlastite želje za svjetskom slavom, pretjeranom ambicijom, nesposobnošću i beskrupuloznim parazitiranjem na Jobriathovu talentu, otjerao u nezasluženi zaborav.  Turner je ovim majstorski strukturiranim dokumentarnim filmom, naizmjeničnim izjavama svjedoka vremena, autentičnim snimkama, fotografijama i animacijom, ispričao višeslojnu priču koja osim o tragičnoj sudbini ovoga umjetnika govori i o povijesnom kontekstu u kojemu se njegova tužna priča odigrala, kao i o vječnoj arhetipskoj priči srazu ega i grčevite želje za uspjehom.

Među brojnim sugovornicima našao se i Ed Kramer, Jobriathov producent i čovjek koji je izbrusio zvuk mnogih rock’n’roll legendi kao što su Peter Frampton, The Beatles, Jimi Hendrix i Led Zeppelin, a u ulozi naratora pojavljuje se Henry Rollins.

Ovaj je dokumentarac odmah po izlasku izazvao je mnoge reakcije i požnjeo odlične kritike u svim relevantnim medijima, poput The Guardiana, New York Timesa i  Varietyja, kao i portalima gay zajednice, a svi su ga jednoglasno proglasili važnim i relevantnim filmskim ostvarenjem koje nikako ne biste smjeli propustiti.

Na Vox Feminae Festivalu Jobriath A.D. možete pogledati u petak u 21 sat u kinu Europa.

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X