Zbirka od dvanaest pjesama iz pera Nelsonovog prijatelja i kolege Rodneyja Crowella.

Willie Nelson sutra će proslaviti svoj 92. rođendan, a obično se u to doba godine oglasi i jednim od svoja dva albuma koliko prosječno objavljuje svakih dvanaest mjeseci. Ni 2025. po tom pitanju nije bila iznimka i pred nama je “Oh What a Beautiful World”, njegov 77. solo studijski album i čak 154 ploča ukupno. Iza tipične country naslovnice na kojoj s leđa vidimo kauboja na konju koji promatra zalazak sunca nalazi zbirka od dvanaest pjesama iz pera njegovog prijatelja i kolege Rodneyja Crowella.
Može se pretpostaviti da je malo dublji zaron u Crowellovu glazbenu ostavštinu započeo još radom na svom sjajnom lanjskom albumu “The Border“, koji je s razlogom izabran na popis najboljih ostvarenja godine na našem portalu, a na kojemu je obradio Rodneyjevu pjesmu koja će ploči dati ime i ujedno postati njezinim uvodnim brojem. Osim nje, na albumu se našla i “Many a Long and Lonesome Highway”, što je otvorilo vrata za ovogodišnji album koji je u cijelosti posvećen gotovo dva desetljeća mlađem kantautoru.
Kad Willie Nelson odluči snimiti cijeli album nečijih pjesama, to je velika potvrda radu tog izvođača, i postoji cijeli niz takvih izdanja dosad od kojih je posljednje bilo ono u čast Harlanu Howardu “I Don’t Know a Thing About Love” objavljeno prije dvije godine. Crowell je sljedeće ime koje se priključuje ovoj verziji country Olimpa i zasigurno je zadovoljan i ponosan na ploču koju mu je Willie posvetio.
Album, koji je još jednom producirao Nelsonov stalni suradnik Buddy Cannon, otvara “What Kind of Love” za koju je tekst Crowell napisao na melodiju koju je veličanstveni Roy Orbison napisao prije svoje smrti, ali je sam nije stigao dovršiti i snimiti. Riječ je o moćnoj ljubavnoj pjesmi koja kao da zvuči još dirljivije dok joj stihove pjeva glas 92-godišnjaka koji je u životu prošao sve: “What kind of love runs through your heart with the pleasure so close to pain? What kind of love? Only this love that I have.”
Možda i najljepša pjesma s albuma jest “Banks Of The Old Bandera” koja je ujedno puštena kao drugi najavni singl prije izslaksa albuma, a koja reminiscira o danima izgubljene nevinosti djetinjstva sa nostalgijom, a i ovo je pjesma koja u Williejevoj verziji profitira na račun njegove starosti, jer njegovo se djetinjstvo odvijalo u prvoj polovici dvadesetog stoljeća i to je bio jedan sasvim drugačiji svijet.
“The Flyboy & the Kid” pjesma je izvorno s Crowellovog albuma iz 2014. “Tarpaper Sky”, a posvećena je Guyu Clarku s kojim se Rodney pojavio u kultnom dokumentarcu o outlaw countryju “Heartworn Highways” iz 1975. godine, a koji je prikazivao undergound struju tog podržanra u kojem su glavna svjetla reflektora često preuzimali sam Nelson i njegov drug i česti suradnik Waylon Jennings koji su postali sinonimom za country odmetništvo. Sam Clark će se pojaviti još jednom na samom kraju albuma u svojstvu koautora završne pjesme “Stuff That Works”.
Među ostalim pjesmama ističe se primjerice “Making Memories of Us” čiju je prvu verziju snimio Tracy Byrd 2003., a godinu dana kasnije Crowell i Vince Gill snimili su je kao bivši članovi Rodnejevog pratećeg benda The Notorious Cherry Bombs i našla se i na njihovom istoimenom albumu. Tu je naravno i naslovna “Oh What a Beatuiful World” koja je poslužila i kao glavni singl, a za koju bi se moglo reći da se sa svakim novim slušanjem sve više uvlači pod kožu, a slično bi se moglo reći i za “She’s Back in Town” koja se zabavno poigrava unutar ustaljenih country blues okvira.
Zanimljivo je kako Nelson već dugo na svojim albumima iz novog tisućljeća često promišlja o prolaznosti života, ali njegova vitalnost i želja da nam još mnogo toga otpjeva ne jenjava, pa je tako najstariji živući izvođač koji još uvijek javno nastupa, a pritom je i jedan od diskografski najaktivnijih glazbenika koji pritom ne izbacuje bilo što, već ploče ukusne i lijepe poput “Oh What A Beautiful World”. Svijet je zbilja divan dok u njema ima Willieja i Rodneyja.
Ocjena: 7/10
(Sony Music Entertainment, 2025.)