‘Ruski kompjuter’ je pomalo ‘nezainteresirana’ kronika intimnog putovanja iščezlim krajobrazima. Tako se barem čini na prvi pogled…
Pišući o autofabulama Roberta Perišića pokušao sam dati jedan mogući odgovor na pitanje zašto bi itko poželio čitati autobiografske zabilješke nekog suvremenijeg hrvatskog pisca. U slučaju zabilješki bosanskog pisca Semezdina Mehmedinovića ni pitanje ni odgovor se bitno ne razlikuju, pa ćemo tu raspravu ovaj put preskočiti i okrenuti se nekim književnijim temama. Premda je u oba slučaja riječ o biografskim tekstovima, „Ruski kompjuter“ Semezdina Mehmedinovića od Perišićevog „Uvoda u smiješni ples“ razlikuje se u mnogim stvarima, a jedna od njih je i priča o nastanku koja „Ruski kompjuter“ obilježava i na neknjiževnoj, marketinški potentnoj razini. Perišić je svoje autofabule konstruirao post hoc, planirano ih slažući u proznu strukturu. Pisao je, reklo bi se, s predumišljajem.
Mehmedinovićev je tekst nastajao ad hoc, u kontinuiranom procesu bilježenja svakodnevnice, bez – tako barem priča ide – predumišljaja; bez potrebe da se zabilježeno ikad igdje ovjekovječi. Sama po sebi, ova priča o nastanku je iz marketinške perspektive potpuno nezanimljiva. Čudaka koji bilježe stvari u posljednje vrijeme ima i previše. Da bi postala zanimljiva potrebno joj je podariti kontekst.
Kod nas se kontekst najlakše podaruje povratkom u devedesete. Sarajevo 1995. Semezdin Mehmedinović, bosanski pjesnik, novinar, filmaš, utemeljitelj časopisa Fantom slobode i jedan od pokretača bosanskog političkog tjednika BH Dani u procesu je izlaska iz ospjednutog grada. Krajnja destinacija – Sjedinjene Američke Države. Etape – Sarajevo–Prag-Zagreb. Tijekom boravka u Zagrebu, Mehmedinović na poklon od Nenada Popovića dobiva stari ruski laptop, jednu od onih mašina iz devedesetih kojom su se mogli rušiti nosivi stupovi slabije projektiranih zgrada. Tekstovi nastali na tom laptopu obuhvaćali su Mehmedinoviće rukom pisane zabilješke iz ranijih mjeseci kao i tekstove nastale na novom kontinentu, u nekim strani(ji)m gradovima.
U skladu s mašinom na kojoj su nastajali, tekstovi su bili sačuvani na jednoj od onih 5,25” disketa koje su u drugoj polovici devedesetih već polako postajale stvar prošlosti. Tamo negdje ’96. stari je laptop odradio svoje i dostojanstveno umro. Nakon smrti druga iz nekih drugih tehnoloških vremena Mehmedinovićeve su dnevničke zabilješke ostale zaključane na komadu plastike više od deset godina sve dok ih nije otključao jedan od onih IT-geekova koji u podrumu čuvaju svaki zamislivi komad računalne povijesti iz, pretpostavimo, nostalgičnih razloga. Zaboravljeni tekst sačuvan na zaboravljenom artefaktu prošlosti izvukao je na svjetlo dana jednog Mehmedinovića posve drugačijeg od onog koji je tog trenutka živio u Washingtonu. Zajedno s Mehmedinovićem, iz magnetske trake pod plastikom izronili su Sarajevo, pogreb Karima Zaimovića, ljudi domaći i ljudi strani, duhovi i uspomene i čitav niz sitnica koje su činile svakodnevnicu grada pod opsadom. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
