Dan prije njezinog debitantskog nastupa pred zagrebačkom publikom u Močvari 14. ožujka, razgovarali smo s Dunjom Ercegović iliti Lovely Quinces, alter egom koji zadnjih mjesec dana pleše pri vrhu domaće kantautorske scene. Zasluženo i s backgroundom. Gospodična je prije mjesec dana objavila singl „Wrong House“ i nakon toga više ništa, naravno, nije bilo isto. Kako se nosi s priloženim pritiskom, koji su joj daljnji planovi, boluje li od diva sindroma i koji k… joj predstavlja Lovely Quinces…
Idemo se vratiti na početak. Ti si Dunja Ercegović aka Lovely Quinces i glazbu si ozbiljno shvatila jednog kišnog popodneva?
Lovely Quinces: Da, to je zapravo jedna zanimljiva pričica. Svoju prvu stvar napisala sam i uglazbila sa 12 godina i zapravo me od tog vremena i prati taj nekakav glazbeni surogat, međutim nekako sam sve do nedavno smatrala kako još uvijek nije vrijeme da svoju glazbu pustim vani. Em strah, em samokritika… Kad ovako retrospektivno razmišljam mislim da je činjenica koja me sjebala upravo ta u kojoj se rugam ljudima koji rade užasnu glazbu, pritom ne mislim ni da je moja nešto spektakularno, ali ako sjedim doma i ništa ne radim tek tada nemam pravo glasa. Iskreno sam se bojala da sve ovo ne bude jedna od priča o curi koja je pisala pjesme i svirala gitaru, a koju su pojele godine, posao i obitelj.
Sa 12 godina kažeš? Ti si neki „child prodigy“?
Lovely Quinces: Ma neee, štogod pisali novinari i portali, priča se, pa i ova moja, mora prodati. Daleko od toga da sam neki wunderkind, samo sam stavila svoje stvari na YouTube, pa eto, kome se svidi – svidi. U nijednom trenutku nisam očekivala da ću, evo, povodom toga, sjediti s tobom i davati intervju.
Okej, stavila si „Wrong House“ na YouTube. Koliko je dana prošlo od prve, ozbiljnije reakcije?
Lovely Quinces: Pa dosta kratko. Nakon nekakva dva, tri dana. Pozitivni komentari su bili prisutni od početka, a ponude su počele stizati dosta brzo, zapravo, naročito nakon što sam napravila „official fan page“ što mi je samo po sebi predstavljalo dodatnu tlaku. Znaš ono, ‘ko sam ja da imam fan page? Ali u svakom slučajnu je korisno, Internet je jedna ogromna mašinerija, a upravo sam i putem „fan pejdža“ postala dostupnija za neke buduće projekte. Iskreno, meni ništa od svega još uvijek nije došlo do glave.
U svakom slučaju, epicentar si značajnog hypea u zadnje vrijeme.
Lovely Quinces: Nisam sama. Nemoj zaboraviti Irenu Žilić. Evo baš danas kad smo snimali „Cuckoo Sessions“ sam se iznenadila kad sam saznala da je ona praktički nova u svemu ovome poput mene. Žena ima fenomenalne tekstove, izbacila je EP, mislila sam da ima iza sebe godine iskustva, a na sceni je tek neko vrijeme poput mene. Što se tiče nekakve medijske promocije užasno sam zahvalna Radiju O57 iz Zadra, koji su prvi stali iza mene i koji su u konačnici slali promotivne materijale nekim našim mainstream medijima. Ali kažem ti, meni je sve ovo mindblowing.
Jel’ već nastupio pritisak od obaveze stvaranja muzike?
Lovely Quinces: Da! Zajebavam se da sam pustila stvar van i sad je gotovo. Osjećam nekakvu obavezu i odgovornost, kako prema sebi, volim vjerovati i prema drugima. Osjećam da stalno moram izbacivati nešto novo, i kolikogod da je taj fenomen strašan toliko me i oduševljava i figurira mi kao najveća motivacija.
Što kažu doma?
Lovely Quinces: A oni još to ne kuže, još uvijek misle da to nije tolika strast i da je sve to zapravo jedan hobi.
Ali čekaj, ti si, možemo tako reći, iz muzičke familije? I djed i otac su ti glazbenici.
Lovely Quinces: Dobro, mislim da bi u ovom pitanju trebali malo relativizirati pojam glazbenika. Djed je recimo u to vrijeme bio i dosta popularan, išao je na turneje, svirao harmoniku i gitaru. Ocu je glazba više predstavljala neki hobi pa kroz tu perspektivu gleda i na mene. Faks mu je na prvom mjestu. A i razumijem ga. Da sam mislila da ću kruh zarađivati isključivo od glazbe ne bi ni išla na fakultet. Ali sam svjesna da situacija, naročito tu i nije baš tako sjajna. Najteže je prodati samog sebe. Ja bi čak i pro bono svirala, ali ne smiješ to reći.
Shodno tome, što ti onda želiš od svoje glazbe?
Lovely Quinces: Samo da se sluša. Rekla sam u jednom intervjuu da bi bila zadovoljna kad bi stvorila svoju fan bazu od nekakvih 30-ak ljudi. Sviram najviše za sebe i svirat ću bez obzira slušale me jedna, dvije ili tisuće ljudi.
Dakle, ne boluješ od klasičnog diva sindroma.
Lovely Quinces: Neee, ali stvarno ne. Tim više me ponekad i strah da u intervjuima koje dajem ne zvučim nadmeno. Što ću, još sam mlada. Svjesna sam svojih vrlina i svojih mana, jednako sam tako svjesna i talenta ostalih ljudi.
Dobro, ali nemojmo se igrati skromnosti. Sigurno si i svjesna svog talenta. Neki te uspoređuju sa Of Monsters and Men, Nico Vegom…
Lovely Quinces: Ne tražim da budem velika, niti tražim da budem zvijezda. Ne tražim da budem nova Kate Tunstall ili štatijaznam. Raditi ću glazbu i dalje, pokušat ću se razvijati, a što će donijeti vrijeme to ćemo vidjeti. Bilo bi lijepo zarađivati i bilo bi lijepo putovati , imati turneje po Engleskoj i slično. Netko bi lagao kad bi rekao da bi takav život odbio.
Jesi razmišljala možda o tome da pjevaš na hrvatskom?
Lovely Quinces: Iskreno, sada mi ne pada napamet. Ali sada. Zapravo ne volim kako zvučim na hrvatskom. Mogu slobodno reći da mi je engleski u istoj onolikoj mjeri familijaran koliko i hrvatski. A i živimo globalizaciju, fuck, jebiga! Doduše, napisala sam jedan tekst na hrvatskom, ali to je segment jednog budućeg projekta u kojem bi mijenjala i sadašnji žanr.
A u tom projektu bi isto imala alter-ego ili? U tom bi slučaju Lovely Quinces kao projekt pao u drugi plan?
Lovely Quinces: Da! Naravno! Ima me! Što se tiče projekta, nikad se nisam zamišljala isključivo u jednom žanru. Volim se igrati s glazbom i volim različitu glazbu. Jazz, blues, trip –hop, znaš li da sam jedno vrijeme s jednim frendom radila i na nekakvoj trip – hop zajebanciji? S glazbom se da igrati na toliko različitih načina da mi zapravo i ne pada napamet čitav život biti rob jednog smjera.
Okej, možemo znati nešto o projektu kojeg spremaš ili još ni sama nisi podvukla crtu na gdje, kad , što?
Lovely Quinces: Pa trenutno sam koncentrirana isključivo na Lovely Quinces i sva moja energija ide u tom smjeru tako da ne bi previše otkrivala detalje, ali , evo, tebi ću reći da u tom drugom projektu namjeravam surađivati sa još jednim izvođačem na način da bi činili nekakav duo. Međutim, kako sam i rekla, prvo ću njegovati Lovely Quinces, proći će bar godina dana do starta novog projekta.
Ovo te, normalno, moram pitati. Zašto Lovely Quinces, zašto Ljupke Dunje? Jel te to svi pitaju?
Lovely Quinces: (Smijeh) Pitaju, ali volim to pitanje. Bilo je grozno smišljati ime. Najveća muka Isusova. Mogu napisati pjesmu u 5 minuta ako mi je dobar dan, ali smisliti ime, ni pod razno. Prvo sam htjela biti Johnny Panic, prema junaku Sylvie Plath, to mi je jedna jako draga kratka priča. I onda sam naravno vidjela da postoji neki pop punk bend iz Londona koji se zove, pogađaš – Johnny Panic. Kako me profesor iz engleskog na fakultetu stalno zove quince (dunja), ubacila sam imenicu u množinu, dodala prefiks „lovely“ i evo me!
„Wrong House“ ti sad figurira kao najavni singl za album koji planiraš izbaciti na ljeto. Na pjesmi si surađivala s Ivicom Plazonićem, pa eto, reci mi malo faktografskih podataka…
Lovely Quinces: „Wrong House sam napisala i uglazbila na ljeto. Motala mi se po glavi, stajala u ormaru. I onda sam u prvom mjesecu nazvala Ivicu, htjela sam napraviti nekakvu demo, radnu verziju te pjesme, čisto da čujem kako to zvuči i da čujem reakcije ljudi. „Wrong House“ nije finalni proizvod, iako se pušta na radiju. Pjesmu treba još malo nadograditi u produkcijskom smislu. Snimili smo je dosta brzo, Hrvoje Alavanja je odsvirao bongose, čisto da postoji neki mini-aranžman, stavili smo ju na YouTube i ja sam sada tu.
Planovi za dalje? Album? S Plazonićem namjeravaš surađivati i dalje?
Lovely Quinces: Do ljeta namjeravam izbaciti još jedan singl i onda kreće snimanje albuma. Dobila sam neke neočekivane ponude, otvorili su se neki novi prozori i mogućnost za suradnju, međutim ne bi išla konkretno u detalje. Ovih mjeseci želim skupiti još nekoliko nastupa u nogama, izbaciti drugi singl, i onda se pozabaviti biranjem producenta na ljeto.
Kako gledaš na koncert u Močvari?
Lovely Quinces: Taj nastup uostalom doživljavam kao prvi, pravi nastup.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
