Nekad Jadranka Stojaković. Danas Nina Romić. Preteča i dobra duša novog uzleta domaće kantautorske scene. Gdje je, što je, koliko je.
“Ptice” odjetjele ili lete još uvijek?
Nina Romić: Pa kako čujem od prijatelja iz raznih gradova povremeno lete po radijskim FM-ovima. Što se mene tiče, one su poletjele onda kada sam ih snimila i pustila. Još uvijek su aktualne, sviram ih, nadograđujem, eksperimentiram sa njima, prelaze iz jednog oblika u drugi… Uz nove pjesme izvodim ih i dalje na koncertima.
Gdje se loviš autorski ovih mjeseci – jesi na koncertnom putu ili postoje skice trećeg solo albuma već u konkretnim oblicima?
Nina Romić: Ovih zadnjih par mjeseci s bendom radim lagano na trećem albumu. Kako svi imamo neke obaveze, nedostatak financija i nismo u mogućnosti otići na neki otok, zatvoriti se u studio na mjesec dana i snimiti album, to teče lagano, snimamo u valovima. Već dva singla su vani, “Vožnja” i “Bicikl”, a evo sada je baš gotov i treći. Započeli smo suradnju sa Markom Mrakovčićem i jako me veseli rad na albumu idućih par mjeseci.
Dojam je kako si ti zapravo jedna od preteča domaće kantautorske scene, poglavito djevojaka s gitarom, osobito zadnjih mjeseci utjelovljenih u Sari Renar, Ireni Žilić, Dunja Ercegović a ka Lovely Quinces, Ivane Picek, Zvonke Obajdin, Melite Sabljo…kakav je tvoj ogled na poziciju i tu scenu u malom? Postoji tu i muški ogranak od Ante Perkovića, Luke Belanije, Adama Semijalca…?
Nina Romić: Kantautorska scena je jaka i moram priznati da mi je drago biti dijelom svega baš u ovom trenu kada se zbivaju neke promjene i kada se stvari pokreću na bolje. Od raznih inicijativa pokrenutih od poznanika, aktera scene, pa do interesa publike za konkretno akustičnu i kantautorsku scenu. Sve je to predugo bilo u sjeni. Pojavilo se mnogo mladih kantautora i vjerujem da će neki od njih napraviti nešto u našoj zemlji i velike korake i proboj na inozemno tržište. Jednostavno nema razlike u kvaliteti kada slušam i uspoređujem Irenu ili Dunju sa npr. Laurom Marling, ili nekom drugom kantautoricom engleskog govornog područja. Također to isto mislim za Stray Dogga, dragog mi kantautorskog benda iz Srbije. Sve koje si spomenuo osobno poznajem, i cijenim njihov rad. Sa Lukom i Antom sam pokrenula Škrabicu u Booksi koju sada vodi Adam; Zvonka je pokrenula inicijativu za prvu kantautorsku kompilaciju, Irena cuckoo sessions, ja vodim Začaranu Močvaru, pokrenut je i jedan super projekt MIMO u MSU, itd. Puno stvari se događa, i scena je življa nego ikad.
Koliko mediji podupiru, a koliko zanemaruju taj kantautorski segment, obzirom da je bjelodano kako su autorice sa stavom daleko manje eksponirane i forsane nego pjevačice bez stava da ne povlačim sad sve te kraljice, carice i ine pazarice domaće estrade od Zagreba do Splita i natrag?
Nina Romić: Istina je da smo prečesto na marginama, no smatram da ustrajan rad i kvaliteta ostaje, možda će nam duže trebati da se probijemo do šireg slušateljstva no ono što će ostati iza nas će biti nešto na što ćemo biti ponosni. Za mene je to važno. Mediji furaju ono što je atraktivno i potpomognuto PR mašinerijom, sa ljudima iza toga čiji je to posao. Moram naglasiti da svi mi sa kantautorske scene radimo samostalno, bez menadžera, agenata, stilista, aranžera, kompozitora, sponzora… Par ljudi, uključujući i mene imaju izdavače i oni su nam sigurno pomogli u smislu da se možda probijemo lakše do radio stanica i ostalih medija. No sve je to slabo ako nisi sam aktivan. Bitno je raditi na sebi i svirati, povezivati se sa istomišljenicima, povezivati se regionalno i na taj način graditi neku drugačiju konstrukciju od ovoga što je uopćeno i normalno. Na taj način će i lakše i brže doći naša glazba do ljudi. Vjerujem da nitko od nas ne čeka da se čudo desi i da nas mediji zamijete, stvaranje priče koja je snažna i originalna i ne ovisi o tuđoj pomoći već o našem djelovanju ima mnogo više smisla od čekanja da nam puste spot na CMC-u, ili pjesmu na Soundset Plavom. Dalje>>