Pjevačica do u detalje secira svoj novi album ‘Voyage’.
Pričam s Edijem Cukerićem prošlo ljeto na Terraneo festivalu. Govori mi o stvarima koje radi, između ostalih spomene zanimljiv pristup Jeleni Radan. Informacije dignu obrvu. Godinu dana nakon, kao jedan od posljednjih ako ne i posljednji album RH prije ulaska u EU, stiže “Voyage”, jedan od najboljih albuma domaće pop scene nakon lanjskog Pavelovog, a čini se najbolji materijal s Jeleninim glasom tijekom cijele karijere… ako može s pozicije selektorice i glasa, kako je cijeli proces tekao?
Nisam znala da je Edi toliko pričljiv… Ovo “selektorica” mi je izmamilo smiješak, ali najtočnija uloga, da… Ma, sretna sam jako… Kad je izašao tvoj osvrt, na kojem zahvaljujem i ovako, sada, postala sam svjesna da je ono što je svima nama bilo tako dobro znano zadnje četiri godine, sada dostupno svima. Počela je slijedeća faza. Bila sam mirna, jedino što sam zaželjela je da album ne bude ignoriran. Što god da netko kaže za album, sve mi je prihvatljivo, različita mišljenja, ali ignoriranje ne. Zato smo i imali onu slušaonicu za sve vas koji pišete i prenosite misli o glazbenim djelima, kako bih bila sigurna da ste svjesni da je album tu. I to je sve.
Putovanje to jest proces je imao nekoliko stanica, odnosno faza. Od samog početka znala sam da želim Anitu Valo i Meri Jaman kao autorice glazbe na svom albumu. Kako smo jako povezane, one su na svakom koraku bile uz mene. Odsvirale su mi nekoliko pjesama koje su skladale za mene i tako je krenulo… Ja sam odabrala i neke koje su im stajale u prašnjavoj arhivi… Prve ozbiljne radne snimke učinile smo u Osijeku s Anom Stanković i Piroškom Hegy na klaviru i violini – ušuljale smo se u tamošnji HNK, Anita je postavila mikrofone u sobu za probe (prvi radni naslov albuma koji sam pisala po papirima) i snimile prekrasne snimke koje su bile početak svega ovoga.
Već tada sam naslućivala višejezičnost kao neku vrstu pojašnjenja svega čega sam se do sada dotakla, a time bih povezala i najveću opsesiju, fado. Napisala sam prozne tekstove o svojim vizijama i temama i davala ih na uvid svima koje bih u tom trenutku izabrala kao moguće suradnike, od tekstopisaca, glazbenika, producenata… To je bio moj autobiografski element. Možda jednom uz kavu opišem ostale detalje i sve ljude s kojima sam nešto započela, jer svi su me oni doveli do ovoga, iako nisu na albumu, a ionako ovaj odgovor već postaje predug.
Potom su Jura Ferina i Pavle Miholjević u jednom razgovoru (jer oni su nam bili jedan od izbora za producente) predložili Edija Cukerića. U Puli smo se našle (Meri, Anita i ja) s Edijem i tu je krenula slijedeća faza… Probe s mojim glazbenicima, koje sam pronalazila tijekom jedne godine slušajući ih na njihovim nastupima (Miroslav Navračić, Emil Gabrić) i spajala ih jedne s drugima (Ivan Gazibara, Tomi Novak i Josip Konfic), bile su slijedeće, zatim odlasci u Novo Mesto na prva snimanja… Eto, otprilike tako je tekao proces… Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
