Lovely Quinces rasprodala je Mali Pogon Tvornice kulure što je ujedno najveći pojedinačni uspjeh nove domaće kantautorske scene.
Ono što se sinoć događalo u Malom pogonu Tvornice kulture jedna je lijepa životna priča. Nije to jedna od tih životnih priča koje uobličene na papiru dižu tiražu Gloriji ili Mojoj tajni. To je jedna od tih životnih priča čiju fasadu prvo treba izgrepsti noktima da bi skontali suštinu. Naravno, ona i kao takva ima svoju tiražu, ali se ista ne očituje u voajerizmu zaključanih domaćica, penzionera ili puka sa deficitom stila. Tiraža je u ovom slučaju rasprodani Mali pogon.
Ono što se sinoć događalo u Malom pogonu Tvornice kulture jedna je lijepa životna priča. Nije to jedna od onih životnih priča koje su nam lijepe jer su nam tužne. To je jedna od tih životnih priča u kojoj kraj svake epizode ima novu ‘udicu’ zbog koje se veselimo nastavku. Naravno, ona i kao takva ima svoje bespotrebne elemente, ali se isti baš nimalo ne očituju u donošenju konačnog suda. Konačni sud je u ovom slučaju rasprodani Mali pogon.
I možda se vama sad to ne čini bogzna koliko veliko, i možda vam se ne čini da je sad to bogzna koliko lijepo. Pa da pojasnim. Prije nešto više od pola godine, u hladnu martovsku večer, imao sam intervju s Dunjom Ercegović aka Lovely Quinces. Žena je u to vrijeme, na YouTube kanalu objavila svoj prvi singl „Wrong House“ i od ‘upload’ klika prošlo je otprilike mjesec dana. U tih mjesec dana, temelji za scenarij lijepe priče bili su propisno odvagani, glava i rep, sve na mjestu. Sinopsisa nije bilo, išlo se na improvizaciju, a glavnu ulogu koju nikad nije dobila u kazalištu koje voli, dobila je na glazbenoj sceni u Hrvata, koja je znate i sami kakva, koja je znate i sami klaustrofobična. Nakon nekoliko diskografskih ponuda koje su u relativno kratkom roku pale na stol, sinopsisa i dalje nije bilo.
Ponude su se odbile i još jednom se išlo na improvizaciju. Uslijedila je prva svirka pred zagrebačkom publikom u Močvari, zatim intenzivni nastupi po domaji, zatim još intervjua, zatim još koncertnih izvješća, zatim predgrupa Kurtu Villeu, zatim predgrupa Tame Impali, zatim još publike, pa još publike, a onda je uslijedila i mini turneja po SAD-u, pa festival u Beču, nastup u Cagliariju, a zatim je naša glazbena scena, koja je znate i sami kakva, koja je znate i sami klaustrofobična dobila prvog pravog singer-songwritera u onom formatu u kojem lijepa priča postaje i javno prepoznata.
Javna prepoznatljivost u ovom slučaju, nisu intervjui, izvješća i pizdarije, javna prepoznatljivost je u ovom slučaju pogađate – rasprodani Mali pogon, u koji je Dunja Ercegović prošle godine u ovo vrijeme dolazila kao publika, a ove godine u ovo vrijeme, ta je ista publika koje je nekoć bila dio, postala njena. I zato je ovo jako lijepa priča. I mogao bih se ja sad tu vratiti na one bespotrebne elemente lijepe priče koje sam spomenuo u uvodu, i mogao bih ja tu sad srati, ali to bi u tom slučaju bilo samo podmetanje noge ideji u koju vjerujem. A to je ta lijepa priča.
Svirka je trajala nekih sat vremena. Možda koji minut manje. U tih aproksimativnih sat vremena Dunja Ercegović je odsvirala kompletan svoj repertoar, uzevši u obzir činjenicu da je, nakon inzistiranja publike, odradila i manje ili više nepripremljenu stvar za koju, nažalost, pojma nemam kako se zove. Dakle, pričamo o sat vremena proganjajuće gitarske akustike, koja alterira između čas ljutog, čas fragilnog vokala, zbog koje se žene u prvim redovima zibaju, a muškarci u drugim redovima dolaze u doticaj sa ženama iz prvog. Lirično, Lovely Quinces se drži motiva iz autentičnog života nas prasaca koji smo ostali u ‘autentičnom životu’ pa me s toga ne čude teme poput ‘vraćam se doma sama, a mrak je i bojim se’ ili ‘pička od prijateljičinog bivšeg šalje poruke svojoj bivšoj’. To tako i treba da bude.
Ništa nije moglo proći i bez referendumskog pitanja pa se i ona sama, na kraju koncerta izjasnila, naravno, PROTIV. Pa neka eto to bude PROTIV, a što se njenog sljedećeg giga u Tvornici tiče, ja sam ZA Veliki pogon i ZA nastavak lijepe priče. Kriteriji su tu da se dižu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
