Svoj 70-i rođendan legendarni jazz majstor Barry Altschul prošle godine proslavio je s izlaskom diska ‘The 3dom Factor’, na kojem su mu u svjećice puhali i saksofonist Jon Irabagon i kontrabasist Joe Fonda. Čovjek koji je imao profesionalni debut 1964. s Paul Bley Triom, u svojoj je diskografiji snimio ploče s kvartetom Circle (uz Hollanda, Coreju i Braxtona!), Sam Rivers Triom i Anthony Braxton Quartetom. Nije li zaslužio izići iz sjene, makar u kulturi koja je s velike jazz-trpeze uvijek dobivala samo mrvice…
Novi disk nastavak je na ponovno otkriveno veselje autorskog rada koje je kunjalo dvadesetak godina, koje je gospodin Barry preživio u Europi… Kao leader je vodio male sastave freebop usmjerenja i debitirao 1977. s pločom „You Can’t Name Your Own Tune“, a nakon posljednjih albuma koje potpisuje kao lider, i to „Irine“ iz 1983. i „That’s Nice“ iz 1985. godine, seli u Pariz i zapada u dulji diskografski post, obilježen svirkama a potom i pedagoškim radom na američkim sveučilištima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Z2TtCtONB5I[/youtube]
U zadnjih deset godina opet se vraća aktivnijem nastupanju i to kroz FAB Trio u kojem je svirao braxtonovski veteran Joe Fonda, kao i vijetnamski veteran Billy Bang, nedavno preminula rijetka lasta jazz violine. Objavom prve liderske snimke nakon gotovo četvrt stoljeća, na „3dom Factor“ predstavio je album krcat vlastitim skladbama. Na području plemenite vještine čije je ponajveće umijeće upravo u potiranju starosnih granica, sintagma familijarnog prizvuka o susretu generacija, ne mora biti shvaćena paušalno; pogotovo što su i Altschul i Fonda, kao potomci europskih nacionalnih zajednica rođeni u Bronxu, uz kojeg najčešće vezujemo afroamerički kulturni pedigre.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=KrJb_zaaxYI[/youtube]
Azioamerički saksofonist Irabagon, pak, opet je pokazao koliko dobro pliva u ionako podosta zahtjevnoj trio formaciji za saksofonista. Altschula je 2010. godine, uz kontrabasista Petera Brendlera, pozvao na ploču „Foxy“ posvećenu Jorgeu Luisu Borgesu, iako je i naslovom i sastavom to očita intertekstualna aluzija na Sonnyja Rollinsa. Preuzevši većinu solo-dionica – Jon je doslovno ‘pokidao’! Uz redovne ploče koje objavljuje s kvartetom Mostly Other People Do the Killing, netom istekle je godine snimio i „Absolut Zero“, ploču s portugalskim uzdanicama, kontrabasistom Hernanijem Faustinom i bubnjarem Gabrielom Fernandinijem.
Irabagon svojim ‘saksofonstvom’ uistinu ne bi ikoga trebao razočarati. Kuhan je i pečen u svim stilovima, a osim tenora, svira i tri druga glazbala iz uže obitelji proizvoda Adolphea Saxa. Osim što je majstor zanata s iznimnim osjećajem za frazu i ritmiku, mora se istaknuti da mu ni fusnota nije strana, obogatit će melodiju mirijadom atonalnih zvukova i šumova. Mogao bi na pamet pasti Gustafsson, iako je dotični ipak atavističan u odnosu na ovog profinjenog stilista koji se kroz MOPDtK tesao s tehnički najpotkovanijim trubačem današnjice, Peterom Evansom. Tako da je taj štih za detalj mogao doći iz toga smjera. Što se samih kompozicija tiče, na djelu je opet intertekstualnost, iako onog sentimentalnijeg tipa, sa ‘soundalike’ kompozicijama. No, koje su u pitanju, ostavit ćemo za riznicu pitanja i odgovora džezerskih kvizova.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=fFpe3-Iq084[/youtube]
Zanimljivo je da je g. Fonda, kojeg smo inače i u živo navikli čuti kako unisono pjeva svaki ton koji odsvira na kontrabasu, svoju poeziju ovaj put potisnuo u drugi plan, no swinganje mu je bezgrešno kao i uvijek. Sam se Altschul nije odvikao svojeg trademarka, kolorističkog bubnjanja po čitavoj paleti strumača, koja naglo može prijeći u ritmički zafilanu špuru, kao na „Be Out S’Cool“. Dobro je to za sedam banki!
Ocjena: 7/10
(Tum, 2013)
Vid Jeraj uređuje i vodi emisiju „Slušna obmana“ koja se emitira svake nedjelje od 22 sata na Radiju 808.