Beogradska pop grupa Svi na pod po prvi put je u Zagrebu nastupila u Malom pogonu Tvronice kulture 3. prosinca 2011. godine. Njihovo drugo koncertno ukazanje zakazano je za danas na istom mjestu. Svi na pod je u međuvremenu snimio drugi album ‘Mladost’ koji trenutno koncertno promovira, a o tome smo podrobnije porazgovarali s Petrom Rudićem, nekadašnjim gitaristom grupe Mravi, ujedno jednim od osnivača, producentom i programerom benda Svi na pod.
Sjećam se vašeg prvog nastupa u Tvornici prije 2 i pol godine u Tvornici. Pjevačica Bojana Vunturisević se žalila na tremu zbog prvog nastupa u Zagrebu. Je li sigurnija u sebe sada kad bend dolazi po drugi put? Iako je prošlo prilično vremena, mora se priznati.
Petar Rudić: Svi smo skupa sa Bojanom osjećali tremu. Bio je to naš prvi solo nastup u Zagrebu. Ipak, probili smo led i sada nas čeka sigurna plovidba.
Tada ste izvodili i pjesmu „Zlato“ Vještica. Što vas još glazbeno inspirira sa zagrebačke tj. hrvatske scene?
Petar Rudić: Iz osamdesetih i sedamdesetih skoro sve. To je bilo zlatno doba za muziku u našoj bivšoj zemlji. Popularna muzika je bila kulturna i poštovale su se neke vrednosti koje su nam činile da budemo bolji ljudi. Arsen Dedić je negde bio presudan u trenucima kada se formirala ideja o konceptu albuma. Pratimo i deo novije scene. Sa nekima smo postali i prijatelji, evo recimo Antenat, naš basista svira zajedno sa Nenadom Kovačićem u Sevdah Takhtu bendu Damira Imamovića iz Sarajeva. Sa momcima iz ABOP-a smo se združili u Beogradu na njihovom koncertu, a Levija njihovog bubnjara znam iz Lollobrigida. Zapravo celu tadašnju postavu Lollobrigida sam upoznao dok smo snimali “Reklamu”, njihov singl kod nas u studiju.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=UI1s2p6MCWo[/youtube]
Što općenito mislite o suradnji i miješanju beogradske i zagrebačke scene? U Zagrebu se stječe dojam da nas ništa značajno iz Srbije nije zaobišlo. Kako je u Beogradu po tom pitanju?
Petar Rudić: Uvek je postojala veza između te dve scene. Setimo se novog vala osamdesetih i koncerata “Pozdrav Zagrebu” i “Pozdrav Beogradu” kada se vršila kulturna razmena više po inerciji, nego po direktivi. Evo, i danas imate primer jednog dugogodišnjeg prijateljstva i saradnje: “Ljetno kino”, stari prijatelji Maks Juričić i Vlada Divljan, a i mi malo mlađi nalazimo načine da sarađujemo. Ida Prester je rado viđen gost kod nas u studiju.
Nakon albuma “Prvi” snimili ste “Mladost”. Što vas je inspiriralo, što mučilo, što ste napravili bolje, a što lošije u odnosu na “Prvog”?
Petar Rudić: I “Prvi” i “Mladost” su snimani jako dugo i zajedničko im je to da smo gomilu singlova pustili u eter još dok se album nije pojavio. Inspirisala nas je neka nevidljiva sila koja nam je vezala noge i nije nam dala da se pomaknemo jako dugo. Borba sa njom je bila teška, ali smo dobili par bitaka, i na kraju smo je nazvali pravim imenom, a to je “odrastanje”. Drugi album donosi drugačiji zvuk. Više smo bili upućeni jedni na druge i ceo je homogeniji u odnosu na prvi. Iako žanrovski šaren, album vezuje jedna nit, a to je mladost. Nije ništa lošiji u odnosu na prvi, samo je drugačiji.
Gostovala vam je i Ida Prester, koju si već spomenuo kao ‘rado viđenu gošću’…
Petar Rudić: Da, Ida je baš čest gost kod nas u studiju. Surađujemo na raznim njenim projektima. I Frau Casio i Lollobrigida se često čuju iz režije Destilerije. Dalje>>