Sinjski rokeri, vlasnici neslužbene titule ‘trenutno najboljeg domaćeg rock benda’, jučer su prvi put u Šibeniku održali samostalni koncert.
Nije se jednom u nas dogodilo da hype, spontano ili umjetno stvoren oko alternativne skupine mladića, naglo splasne. Spasiteljima ili novima nadama hrvatske rock scene proglašavani su u prošlosti mnogi, od kojih većina danas tavori na rubovima scene. Pitajte Overflow, The Babies, Gatuzo, Voodoo Lizards i sve one koji su na trenutak izvirili glavom na površinu medijske zainteresiranosti, a već u idućem trenutku vraćeni su u masovni zaborav, bez da su izgubili na kvaliteti ili ambiciji.
Sinjski M.O.R.T. upravo je u fazi naleta, srećom po njih, nimalo umjetno konstruiranoj. U desetak godina koliko se drže na okupu, prošli su od lokalnog obožavanja, preko izdanja za „Slušaj najglasnije“ i uspona na društvenomrežnim kanalima, do prvog „pravog“ albuma za Croatiju Records i nekoliko spotova/hitova. Mediji željni udarnih naslova već su istrčali nekoliko koraka unaprijed, proglašavajući M.O.R.T. trenutačno najboljim rock bendom u zemlji. Možda jesu, možda nisu, no bitno je da se M.O.R.T.-ovci još uvijek smiju na račun tih zaključaka. Ili barem tako tvrde.
M.O.R.T. je jučer u šibenskoj Kuglani privukao oko dvjestotinjak zainteresiranih, što je deset puta više nego što ih se nacrtalo pred pozornicom u travnju ove godine, kada su zvijezde „Kulturaljke“ bili Pipsi i Brkovi, a M.O.R.T. je poslužio za zagrijavanje. Na tom šibenskom mikroprimjeru je, eto, ogledno koliko su sinjski rokeri u samo nekoliko mjeseci uspjeli dobaciti sa spotovima „Nina“, „Tango“ i „Meni se pleše“, singlovima koji ustvari ne otkrivaju u potpunosti pravu zvučnu istinu o M.O.R.T.-u.
Vizualno, radi se o tri metalca u pozadini te pjevaču koji izgleda kao netko kome je nakon „Filigranskih pločnika“ muzika prestala postojati. Iz zvučnika, pak, izlazi nešto sasvim drugačije – M.O.R.T. kombinira punk, blues, psihodeliju i garažu, s reminiscencijama na upečatljive trenutke labuđeg pjeva yu-rocka. Usvirani bez greške, gotovo pa rutineri, M.O.R.T.-ovci u pjevaču, karakterističnog sinjskog imena – John, imaju najjači scenski adut. Loman u struku u maniri Gorana Bareta, naglašavajući sinjski naglasak do ekstrema, John je sinoć u čarapama, na skučenoj bini Kuglane, zorno pokazao zašto M.O.R.T. nije običan rock bend i zašto im se događa sve ovo što im se događa.
Počelo je s „Ninom“, nastavilo se „Nervoznim piletom“, „Invalidima“, „Nikotinskom krizom“, „Bukom u glavi“ i svime onime što je M.O.R.T. dosad snimio. S dovoljno šarma u stihovima, uz poneke djetinjaste fore i podosta briljantnih zvučnih slika, s uplivima razrađene žestine, M.O.R.T. je zbilja na dobrom tragu da utisne dublji pečat na ovdašnjoj klimavoj i nesigurnoj sceni. Uostalom, kada te na turneji u stopu prati nekolicina fanova iz Sinja, kako je to bilo jučer i u Kuglani, motiva ti ne treba nedostajati.
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr