Pipsi pripremaju svoj prvi koncertni DVD, a za zagrijavanje su ponudili CD s deset snimaka iz Zagrebačkog plesnog centra.
Pipsi već neko vrijeme, još od prije „Drveća i rijeka“, žive i rade u nekom svom svemiru. Svemiru koji im savršeno odgovara, i njima i njihovoj čvrstoj fanovskoj bazi. Dani medijske slave, koncerti u Dom sportova, „Dinamo“, fantazije o nekom novom Štuliću… sve te ponosne stavke iz životopisa PC&VC-a stvar su prošlosti, više ih nitko niti ne želi natrag. Dubravko Ivaniš ponajmanje. On danas djeluje iz poluilegale, svako toliko promoli glavu pa odsvira koncert, objavi album, napuni Tvornicu ili Boogaloo, zakaže gig u Beogradu ili Sarajevu, gorko frkne na svaku optužbu da mu iza benda stoji korporacija, tržištu ponudi svu svoju karijeru na usb-u i onda opet nestane.
Pipsi su danas bend koji se kadrovski često mijenja, članstvo se sužava i širi, ambicije im ne lete u nebo, a strelica kreativnosti uglavnom pokazuje prema gore. Ripperov bend uvijek može računati na najmanje tisuću ljudi u Zagrebu, nekoliko stotina u Splitu ili Rijeci. S publikom su vremenom razvili prisan odnos, s tim da obožavanje Pipsa ponekad prelazi granicu idolopoklonstva, i stvar se uglavnom svela na miran suživot jedne sretne proširene obitelji, koja se svake dvije godine nalazi u nekom od klubova kako bi doživjela kolektivni orgazam.
Koncerti grupe Pips Chips & Videoclips su upravo to – euforično slavljenje njihovih hitova, druženje virtualnih prijatelja i održavanje mita o grupi koja je odlučila ne (p)ostati velika. Barem ne Arena-velika. S jakom potporom ispred sebe, Pipsi su zadnjih godina, što se Zagreba tiče, imali redom odlične nastupe. Čini se da su i ova dva, održana u Zagrebačkom plesnom centru u ožujku, imala sve gore pobrojane elemente, koji su stvorili atmosferu dostojnu snimanja.
CD koji je objavio Jutarnji ustvari je najava DVD-a, koji će sadržavati puno više od ponuđenih deset stvari na ovom albumu naslovljenom „Poštar zvoni 2×2“. Previše dumanja oko selektiranja pjesama nije bilo – Pipsi su na ovu live snimku uvrstili svoje dugogodišnje koncertne adute, od „Malene“ i „Plači“ do „Seksa u školi“, „Poštara lakog sna“ i „Nogometa“.
Koliko god je samog sebe sveo na figuru koja na glazbenom tržištu djeluje iz prikrajka, samotnog i ćudljivog pjevača iz sjene, Ivaniša i dalje na stageu obuzme onaj stari osjećaj da je bolji od drugih. To je rezultiralo odličnom izvedbom pjesme „Ljeto ’85“, koje se prije nekoliko godina vratila na koncertni repertoar Pipsa, nadahnutim izvikivanjem prvog hita „Gume na kotačima“ te intimnom verzijom „Boga“.
Zadnji album zastupljen je samo sa „Zdenkom i vanzemaljcima“, dok „Drveće i rijeke“ nemaju niti jednog „predstavnika“. I upravo taj album, potpuno drugačiji od drugih i s puno većim dosegom od regionalnog, s godinama nažalost dobiva sve manje koncertnog prostora. Prema najavama, nadolazeći DVD trebao bi demantirati tu tvrdnju…
Ocjena: 8/10
(EPH Media, 2011.)