John Krasinski se pokazao pomalo neočekivanim nastavljačem niza pametnih horrora, žanra koji u posljednje vrijeme broji sve više i više upečatljivih naslova.

Glumac i redatelj John Krasinski široj je javnosti najpoznatiji kao komičar proslavljen ulogom Jima Halperta u američkoj inačici serije “The Office”, no u ulozi režisera prvi put se ozbiljnije okušao prije dvije godine kada je snimio skromnije zapaženu obiteljsku dramu “The Hollars” u kojoj je glumio s južnoafričkim luđakom Sharltom Copelyjem i veteranom Richardom Jenkinsom. Stoga možda nije bilo prirodno očekivati da će mu sljedeći projekt biti u žanru strave i užasa, a još manje da će se Krasinski tako dobro u tom zadatku snaći.

Radnja filma “A Quiet Place”, u nas prevedenog kao “Mjesto tišine”, odvija se na sjeveroistoku Sjedinjenih Američkih Država nakon nečega što nalikuje na invaziju vanzemaljskih bića, o čemu u filmu saznajemo uglavnom prema natpisima u starim novinama. Krasinski glumi glavu obitelji koja je među veoma rijetkim preživjelima koji tumaraju svijetom skrivajući se od grabežljivih čudovišta koja haraju opustošenom zemljom. Čudovišta su slijepa, ali imaju nadnaravno (vanzemaljski) razvijeno osjetilo sluha i napadaju čim čuju i slabo povišen ton. Obitelj se sporazumijeva znakovnim jezikom kojim svi govore budući da imaju gluhu kćer.

Nakon u ranim danima preživljavanja obitelj ostaje bez najmlađeg sina, radnja skače stotinjak dana kasnije gdje nalazimo majku obitelji (Emily Blunt) u visokom stupnju trudnoće, što samo po sebi upućuje na buduće probleme koji će činiti okosnicu središnjeg djela filma, a to je da trudna žena mora roditi, što je naravno izrazito nezgodno u okruženju koje ne trpi nikakve zvukove.

Tišina je glavi izvor strave u ovom filmu i drži gledatelja u konstantom stanju napetosti i strahu od neplaniranog razbijanja bešumne koprene. Krasinski koristi rijetke prilike koje mu se pružaju za određene kratke dijaloge, ali lako je zamisliti ovaj film još tišim, budući da ti dijalozi ne otkrivaju previše toga bitnog za radnju. Vjerojatno bi efekt jeze bio još opojniji kada bi “A Quiet Place” bio potpuno nijem film što se tiče njegovih protagonista. Jednako tako se i glazba Marca Beltramija čini suvišnom u cijeloj priči, pa bi bio dostatan tek onaj “Harvest Moon” Neila Younga slušan preko slušalica u jednoj od rijetkih spokojnih scena ovoga filma.

No to, kao ni možda preočito razrješenje filma, ne umanjuju ono što “A Quiet Place” čini odličnim postignućem i hitom, a to je atmosfera izrazite napetosti u koju je gledatelj bezrezervno uvučen cijelih devedesetak minuta trajanja. Krasinski se tako pokazao pomalo neočekivanim nastavljačem niza pametnih horrora, žanra koji u posljednje vrijeme broji sve više i više upečatljivih naslova.

Ocjena: 8/10

(Paramount Pictures, Platinum Dunes 2018.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute