Žiljakove priče, premda sve odreda smještene u konkretna povijesna razdoblja, nadilaze hrvatskoj književnosti mila pitanja nacije, povijesnog iskustva/sjećanja i položaja intelektualca u društvu.
Žiljakove priče, premda sve odreda smještene u konkretna povijesna razdoblja, nadilaze hrvatskoj književnosti mila pitanja nacije, povijesnog iskustva/sjećanja i položaja intelektualca u društvu (donekle se, doduše, zadržavaju na klasnoj i rodnoj problematici) čime se ističu kao jedno od rijetkih mjesta na kojima hrvatska književnost prestaje biti egocentrična tvorevina. Žanrovsko pismo – možda bi, uostalom, trebalo odbaciti predznak žanrovsko i reći samo ‘pismo’ – poput ovoga nužan je preduvjet „zdrave“ književnosti i „žive“ kulture. Takva kultura zahtijeva pisca sposobnog ponuditi nešto više od zdvajanja nad prošlošću i silovanja sadašnjosti, no taj se aspekt autorstva, u vremenu koje forsira ideju pisca kao proizvođača sadržaja za zabavu, dokolicu i autoterapiju, pomalo izgubio.
Problemi s “Božjom vučicom” vezani su podjednako i uz žanrovska pitanja i uz autorovu retoriku. Naime, da bi uopće došli do filozofsko-konceptualnih pitanja u podlozi ove zbirke priča, potrebno je najprije pristati na diskurzivna pravila žanra. Jezična zavjesa koja zakriva spomenute teme nastala je autorovom selekcijom specifičnih figura, tropa i motiva, a riječ je o stvarima koje nisu apsolutno nužne za funkcioniranje cjeline već predstavljaju estetski odabir koji nije lako „opravdati“ . Tako je, na primjer, prva priča (Jednorog i djevica) konstruirana na način koji u sjećanje priziva bezbrojne hongkonške borilačke filmove, a posljednja (Majmun i naga Tsubofuri) s konvencijama prisutnima u bezbrojnim mangama i animeima itd. Kako u knjizi nema govora o posvetnom ili ironičnom karakteru samog prikaza, možemo zaključiti da se dotične figure koriste „ozbiljno“. Ovo pak predstavlja problem dvostrukog karaktera. Najprije, ovime je potencijalni krug čitatelja značajno reduciran (analogni primjer – da bi se uopće došlo do toga da je Whedonova Buffy: The vampire slayer sjajna serija, potrebno je „probaviti“ estetiku no-budget čudovišta, konvencionalne zaplete i stripovske manirizme Whedonova univerzuma) no to i nije neki ozbiljni prigovor.
Druga strana ovog problema općenitije je i ozbiljnije (u smislu vrijednosti samoga teksta) naravi. Služeći se konvencijama u prikazu Drugoga (pri čemu je Drugo ovdje shvaćeno kao prostor-vrijeme potpuno različito od našega), Žiljak propušta priliku za dekonstrukciju, dopunu, preobrazbu i preispitivanje dominante slike o Drugome (makar izvorište te slike bilo u samim zemljama o kojima je riječ). Kombinacija šablonskog prikaza i inteligentnog promišljanja cjeline p(r)okazuje Žiljaka kao jednog od autora kojega u pisanju više zanima idejna okosnica same priče negoli njeno jezično tj. svjetotvorno oblikovanje. Pridodamo li tome erotomanske paragrafe u kojima bi se isuviše lako mogle pronaći neke fetišističke sklonosti možemo zaključiti kako je ovdje riječ o zbirci priča koja će, unatoč tome što predstavlja dobrodošao odmak od dominantne ideologije suvremene hrvatske književnosti, teško pronaći put do (nekih novih) čitateljâ.
Izdavač: Mentor, 2010.
Cijena: 59 kuna
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
