Ante Prgin Surka: Volim svirati na mjestima gdje publika ništa ne očekuje, a dobije puno

Kad je riječ o glazbneiku i beatboxeru Anti Prginu Surki možda je lakše nabrojati one s kojima nije surađivao na domaćoj sceni. Ujedno je jedan od rijetkih beatboxera koji svoj izričaj kombinira s looperima na nastupima. U Ksetu je u petak također bio na visini zadatka, a uoči i povodom toga popričali smo s njim o tome što je njemu, a što drugima glazbenicima njegov beatbox.

Ante Prgin Surka (Foto: Ivana Kapetanović)
Ante Prgin Surka (Foto: Ivana Kapetanović)

Kad se spominje Ante Prgin Surka lik na sceni obično te se stavlja u kontekst beatboxinga. Molba za približavanje tvojih glazbenih korijena prije nego su te počeli doživljavati kao solo igrača?

Gdje god i što god sam svirao s nekim, bilo bubnjeve, udaraljke ili trubu, pokušavao sam ukomponirati da izvedem i nešto s beatboxom, barem jednu pjesmu tijekom koncerta. Bio sam bubnjar i prateći vokal u raznim bendovima, npr. u Gego i Picigin bendu što je trajalo nekih 5 godina, dobili smo i Porina za debitante godine; svirao sam udaraljke i ponekad bubnjeve s Massimom tri godine, a bilo je i kratkih izleta s Phantasmagoriom, Cool Shakesima, Small House Brownom, Sick Swing Orchestra, Brain Holydays itd. U zadnjih par godina sviram udaraljke s Belanom, u Ljetno Kino Big Bandu s Vladom Divljanom sam beatboxao. Prva pjesma na kojoj sam sudjelovao s beatboxom, a da je snimljena bila je “Osjećaj me prati da sam fiju” od Corta ft. Renman koju je producirao Coki iz Jinxa. Poslije toga uslijedile su suradnje na kojima sam redovito beatboxao. S klapom Kampanel sam svirao bubnjeve, beatboxao i producirao im dva albuma. Nakon razilaženja Picigin benda s Gegom odlučio sam napraviti nešto gdje neću biti ovisan o drugim glazbenicima. Pošto mi je beatbox bio zanimljiv jako dugo, počeo sam koristiti looper, inspiriran raznim videima svjetskih beatboxera.

Što se tiče korijena, kad sam otkrio hip-hop i rap glazbu bili su mi zanimljivi Public Enemy, grupa Snap, Beastie Boys, Rage Against The Machine, Neneh Cherry… Veliki sam fan i U2-a, Depeche Moodea, Pink Floyda, Simple Mindsa, Talking Headsa, RHCP-a, Prodigya. Pojavom housea i techna navukao sam se i na tu vrstu muzike jer je bila stvorena za ples, a svojom muzikom uvijek pokušavam ljude pozvati na ples. Ima tu još puno nepoznatih bendova i projekata koji su utjecali na mene…

Multiinstrumentalist u jednu ruku znači široko polje, u drugu je opasnost od disperzije interesa i fokusa jer teško je bit odličan na više instrumenata…ili ipak nije?

Zašto bih morao biti odličan na nekom instrumentu? Slažem se da biti multiinstrumentalist olakšava puno toga, pogotovo ako si sam na pozornici, ali ne moraš ih sve svirati odlično, da bi cjelokupan dojam bio odličan, bar u slučaju sviranja s loop mašinama jer stvaraš što jednostavnije i brže fraze da bi pjesma što prije nastala. To što sam multiinstrumentalist ne dovodi me do disperzije interesa, meni se sve svodi na ritmičko sviranje i prvenstveno sam bubnjar i pjevač, a ostalo dolazi kao pomagala da začini pjesmu i uvede zvukovnu raznolikost.

A producentski? Osim suradnje sa Sarom Renar u onoj debitantskoj fazi karijere s kim si još krstio tvoj studio?

Studio postoji skoro 10 godina, tako da puno prije Sare Renar kroz studio su prošle razne zanimljive face. Producirao sam razne stilove glazbe, od klapa (Kampanel), preko miksanja live albuma, prvi je bio Đani Stipanićev, pa Stampedo, Gego i Picigin bend, Ljetno kino i Vlada Divljan, Kopito, Stanislav Kovačić, Leiner i Hrnjak band, Nikola Vranić (J.R. August), Bjuz, The Red Roosters, Gadjo Manounche, Ivan Vragolović, Dunja Ercegović, Cool Shakes, Diskodelija…

Ante Prgin Surka (Foto: Ivana Kapetanović)
Ante Prgin Surka (Foto: Ivana Kapetanović)

Osim tebe povremeno bi se pojavilo par momaka koji su slovili za dobre beatboxere što i nije tolikim problemom obzirom na rijetkost ponude na sceni, možeš li izdvojiti neke od kolega?

Beatbox je jedno, a beatbox s loopiranjem je nešto drugo. Koliko ja znam, u Hrvatskoj nema nitko tko radi ovo što i ja, dakle da koristi razne instrumente, looper, beatboxa, pjeva i drži ljude rasplesane par sati. Ja koristim trubu, ukulele, udaraljke i glas. Što se samog beatboxa tiče, znači mikrofon i glas, meni je super Lil’ Bear kojeg viđam da gostuje Kandžiji na koncertima.

S pozicije glazbeno producentskog free lancera kakav je tvoj uvid u stanje i funkcioniranje scene? Koje su dobre strane a koje mane?

U današnje vrijeme svi muzičari su freelanceri dok ne postanu dio nekog marketinškog mehanizma koji onda to gura. Mislim da ne postoji nikakva scena, sve je plod ožujskih i karlovačkih piva, sve se svodi na to. Bilo je bolje vrijeme dok su bili Kojoti, Majke, Let 3, Laufer i sl. bendovi, bila je jaka rock’n’roll scena.

Od likova izvana koji rade razne pizdarije s glasom tko ti imponira i koga držiš za zanimljivog? Dave Crowe? Tom Thum? Dub Fx?

Ha, ha, pizdarije s glasom… Imponira mi Dub Fx, Beardyman i Reggie Wats.

Koliko se solistički kroz beatboxing možeš izraziti obzirom da se radi o jednim dijelu strukutre pjesme i da se tim vidom rada obraćaš specijaliziranoj publici? Je li to limitirano onda u neku ruku?

Solistički kroz beatboxing se mogu izraziti do neba, do svemira. Kada beatboxam uz looper krećem iz nule, ništa unaprijed nije pripremljeno. Sve radim taj tren uživo. Krenem s nekim plesnim ritmom i dalje snimim bas, melodiju, cijelo vrijeme beatboxam na principu benda, postepeno uključujem instrumente dok ne nastane pjesma na koju se može pjevati.

Pjesmu napravim iz sebe, ne razmišljajući hoće li me čuti specijalizirana publika. Ali ako se nalazim na nekom festivalu, znam nekad roknuti neki dub, drum’n’bass, funk, reggae. Odsviram i neki hit, tipa od U2 ili Dina Dvornika koji je poznat široj masi, da malo približim publici beatbox i kroz to. Volim svirati na mjestima gdje publika ništa ne očekuje, a dobije puno.

Kraj je uvijek i početak. Pa što planiraš za početak iduće petoljetke tvoje glazbene karijere, starting now… Koje su sve ideje i projekti ako ideš tako daleko?

Planiram beatboxati po festivalima u Italiji, Austriji, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, snimit album i nekoliko spotova.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X