Roman(čić) „Punoglavci“ Ante Tomića napisan je po narudžbi prehrambene tvrtke Podravka i pod naslovom ‘Vegeta Blues’ u prosincu 2009. objavljen uz Jutarnji list, novine u kojima njegov pisac radi kao novinar-kolumnist, da bi godinu i pol poslije, u travnju 2011. pod novim imenom bio objavljen samostalno, što je sve obavijesno navedeno u napomeni na kraju knjige.
Da o „Punoglavcima“ pišemo očekivano pravovremeno, prigodno bismo iskoristili popularnu frazu „idealno štivo za čitanje na plaži“, sugerirajući da je riječ o pitkom pismu koje ne zahtijeva duboku usredotočenost, no ipak nudi zanimljiv sadržaj vrijedan usvajanja. S ljetom iza nas, možemo pak zapisati da su „Punoglavci“ podjednako idealni i za ovo, barem u kontinentalnom dijelu domaje maglovito, tmurno i vlažno jesensko-zimsko doba u kojem će nas crtica o jednom ljetovanju dvanaestogodišnje Zagrepčanke Alenke lakoruko transponirati u fjakasto-osunčanu atmosferu najtoplijeg godišnjeg doba.
Godina je 1975., eterom kolaju Oliverov kliktaj „Ča će mi Copacabana“ i Mišin milopoj „Odvest ću te na vjenčanje“, u kinima se prikazuje „Kapetan Mikula Mali“, a priču o praznicima provedenima s roditeljima, kod djeda i bake, u provincijskom kontinentalnom mjestašcu B., iznosi nam sama junakinja koja je upravo počela napuštati djetinjstvo i ulaziti u adolescenciju. Toga se ljeta ne događaju posebno sudbonosni događaji, no izgradnja novog krova na staroj kući, nevino (polu)zaljubljivanje ili za tu dob karakteristično odlučno razvrgavanje dotadašnjeg prijateljstva kao i donošenje pokoje „neopozive“ životne odluke, zatim suočavanja s bezveznim, ali ne i bezazlenim lokalšovinističkim ispadima vršnjaka, pa djedova neumorna grintanja protiv socijalizma, tragikomično uhićenje oca u Sovjetskom savezu ili zabludna pomisao o majčinom preljubu, neki su od motiva kojima Tomić dobrodušno, duhovito i nepretenciozno, ali ne ni neprecizno, niti nedojmljivo, oživljava povijesno razdoblje, geografski prostor, obiteljsko ozračje i karakteristično stanje uma i duha normalne mlade osobe rečenog uzrasta, što će sve podsjetiti na ton i ugođaj (pseudo)autobiografskih romana Gorana Tribusona, no bez one tribusonovske tihe doze pomirljivog ogorčenja.
Činjenica da je roman(čić) napisan po narudžbi korporacije na prvi dojam može izazvati određenu odbojnost i manjak nepovjerenja u umjetničke namjere i domete, no „Punoglavci“ samima sobom posve otklanjaju svaku primisao takve vrste. Da ne znamo njegovo podrijetlo, ne bismo ni zamijetili da je riječ o „prikrivenoj reklami“ (stvarno je dobro „prikrivena“), a pohvale začinu „Vegeti“, juhi u kocki, goveđem gulašu iz konzerve i konzerviranim jelima uopće, predstavljene su iz humorističnog kuta i jednostavno su sastavni dio priče koja bi takvom mogla biti napisana i bez inicijative rečenog proizvođača prehrambenih proizvoda.
(160 str. Ljevak, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
