Apocalyptica u Tvornici – gudački heavy metal tulum

Intoniranje hrvatske himne na violončelu samo je bio šlag na tortu koja je već oduševila sve prisutne u četvrtak u punom Velikom pogonu Tvornice kulture. Apocalyptica kao neobična heavy metal atrakcija pružila je publici očekivanu zadovoljštinu.

Apocalyptica u Tvornici kulture (Foto: Roberto Pavić)

Koliko je zanimljiv put finskog čelističkog benda, toliko je zanimljivo da se toliko dugo održao na sceni, više od 20 godina. Započeli su kao čelistički cover izlet studenata helsinške glazbene akademije Sibelius u opus Metallice, da bi s vremenom sve više postajali autorski sastav koji i dalje pobuđuje interes publike.

Dolaskom pjevača Frenkyja Pereza kao da je zatvoren razvojni put Apocalyptice iz razloga što je na prijašnjim albumima čelistički trio pojačan bubnjarem u goste zvao pjevače iz različitih heavy metal bendova, čime je koncertni dio po logici stvari uvijek bio manjakav, no sad je to zaokružena priča u kojoj nema distinkcije između studijskog rada i nastupa.

Apocalyptica u Tvornici kulture (Foto: Roberto Pavić)

Za razliku od nastupa u Lisinskom prije devet godina kad je i Apocalyptica i publika bila u neuobičajenom prostoru u kojem je do katarze došlo tek na kraju kad se publika ustala sa stolaca i prišla pred pozornicu kad je na red došao blok pjesama Metallice, u Tvornici je stvar klapala od samog početka kako treba, jer bez obzira na instrumentarij, atmosfera koju bend traži je upravo ona s rock, a ne klasičnih koncerata.

Prevladavao je autorski materijal dok su obrade Metalllice („Master Of Puppets“, „Enter Sandman“, „Seek & Destroy“, „One“) i Sepulture („Inquisition Symphony“) bile strateški raspoređene. Najjači moment svakako je bio „Enter Sandman“ jer ju je publika doslovce cijelu otpjevala zajedno s Apocalypticom, dok je sviranje „Lijepe naše domovine“ bilo dodatno čvrsto uspostavljanje veze s publikom tim momentom koji je zagrebački koncert izdvajao od svih ostalih na turneji.

Apocalyptica u Tvornici kulture (Foto: Roberto Pavić)

Na jednak način koliko su gudači i bubnjar Mikko Siren bili ubitačno precizni toliko se i Frenky Perez pokazao školovanim heavy metal vokalom spremnim za sve izazove. Zamjerka je da upravo ta potpuna definiranost više vuče u komercijalnom, nego eksperimentalnom smjeru, što uistinu može biti zamka jer su u tim situacijama violončela u drugom planu. No publika je svejedno bila zadovoljna onim što je čula, a ženski dio publike i onim što je gledala na pozornici cijelo vrijeme, tj. putene sjevernjačke ljepotane unesene u headbanging.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X