‘Asbury Park: Riot, Redemption, Rock ‘n’ Roll’ – razglednica turističke zajednice iz New Jerseyja

Sinoć je u kinodvoranama diljem svijeta, pa tako i u zagrebačkom Cinestaru i Kaptol Butique Cinema, prikazan dokumentarni film redatelja Toma Jonesa “Asbury Park: Riot, Redemption, Rock ‘n’ Roll” koji priča priču o glazbenoj sceni gradića u New Jerseyju iz koje je potekla i jedna od najvećih živućih zvijezda rock and rolla, Bruce Springsteen.

“Asbury Park: Riot, Redemption, Rock ‘n’ Roll”

Naravno, bez Springsteena, priča o Asbury Parku bila bi potpuno nezanimljiva, a njegova suradnja gotovo da uopće nije ni ostvarena. Naime, Bossovi odvjetnici u početku su blokirali njegovo pojavljivanje u filmu sve dok isti u ranijoj verziji nije prikazan prije dvije godine na lokalnom filmskom festivalu gdje ga je vidio i sam Bruce, nakon toga kontaktiravši autora filma osobno izražavajući želju da bude uključen u projekt. Taj njegov poriv je jasan ako znamo za Springsteenov lokalpatriotizam koji ovaj ističe od početka svoje karijere, budući da je svoj prvijenac nazvao “Greetings from Asbury Park, NJ”, a na naslovnicu mu stavio razglednicu svoga mjesta.

Film govori o razvoju scene u mjestu podijeljenom u dva dijela, u onom zapadnom živjeli su uglavnom crnci i ostale manjine, dok su na istočnom obitavali bijelci poput Springsteena koji je bio među prvima koji je počeo spajati glazbeno i kulturološko nasljeđe oba sektora u svom izričaju koji će ga lansirati u stratosferu popularne kulture.

Najzanimljiviji dio filma posvećen je klubu Upstage, mjestu koje je bilo namijenjeno mladim snagama lokalne scene i nije točilo alkoholna pića, ali je održavalo svirke koje su redovno trajale do pet ujutro. Upstage je sa svojim razglasom ugrađenim u zidove i opremom slobodnom za korištenje dopuštalo mladim glazbenicima da bruse zube svirajući cijelovečernje jamove, pa se tako otkriva gdje je Boss došao do svoje sposobnosti da i dan danas na svojim maratonskim koncertima svira koju god pjesmu prizove u sjećanje iz gotovo beskonačnog raspona glazbenih žanrova prošlosti. Film se tu koristi i arhivskom građom prikupljenom između ostalog i od samog Springsteena, pa možemo vidjeti doista uzbudljive slike golišavog Bossa u danima kad je počeo okupljati prvu postavu svog E Street Banda.

Osim Brucea, film uključuje i priče o glazbenicima poput Southside Johnnyja, te drugih Bossovih suradnika Little Stevena (ili Miami Steve Van Zandta), Davida Sanciousa, Garryja Tallenta i drugih. Nažalost, “Big Man” Clarence Clemmons spominje se tek usputno iako znamo koliku je ulogu golemi saksofonist odigrao u Springsteenovom životu. Film uključuje sve tradicionalne dokumentarističke forme i zapravo ne prestaje obasipati sugovonicima, snimkama, fotografijama i novinskim člancima, a posebno je iritantan voiceover koji često tek sumira nešto što smo u prethodnim kadrovima već čuli, pa imamo dojam kao da se vraćamo u film nakon bloka reklama, a ne da smo iste stvari prije nekoliko trenutaka već čuli, vidjeli i doživjeli iz samog materijala.

A tada dolazimo i do nereda iz naslova, koji su započeli 4. srpnja 1970., a izazvali su ih većinom crni stanovnici Asbury Parka nezadovoljni uvjetima života i nedostatkom posla. No, Jones vrlo površno ulazi u pravu motivaciju koja stoji iza navedenih nemira. Iskusniji dokumentarist bi se potrudio dublje zaći u sustavni rasizam u kojem leži povod događaju koji je njegov grad pretvorio u kulturnu pustopoljinu naredna četiri desetljeća, ali Jones se zadovoljava tome da mu neki od ljudi koji su u tome sudjelovali kažu da ni sami ne znaju zašto i kako je sve započelo, već da znaju kako su nešto započeli, pa su to, eto, morali i dovršiti. U nadi da će, ako nešto staro sruše, biti sagrađeno nešto novo i bolje, stanovnici zapadnog dijela grada prouzrokovali su krizu od koje se ovo obalno mjesto nije oporavilo do današnjeg dana.

Kako su se u tom trenutku prestale događati stvari u gradu, tako tu staje i sam film koji će se u drugoj polovici sve više pretvarati u turističku razglednicu poput one s Bruceovog prvijenca i više će se baviti zajednicom koja je izgubila svoj nekadašnji smisao nego zanimljivom glazbenom povijesti grada. Muzika je tamo praktički ubijena, pa se autor fokusira na bend pronikao iz lokalne glazbene škole koji čine klinci od nekih deset ili jedanaest godina kao valjda posljednja nada tamošnje scene. Tu dječicu vidjet ćemo i kako muziciraju s glazbenim velikanima o kojima smo slušali ranije u filmu na koncertu koji je okupio all star ekipu.

Kao bonus materijal nakon samog filma prikazan je i dio tog spomenutog transgeneracijskog okupljanja u Paramount Theatre u vidu četiri pjesme izvedene na tom događaju. Program otvara Little Steven koji predvodi izvedbu klasika “Blues Is My Business” i zabavno je gledati kako njegov šef Bruce sekundira na gitari dok mnogoljudni bend svira jedan od jamova kakve su svirali u spomenutom klubu Upstage prije gotovo pola stoljeća. Svirat će se i klasici Chucka Berryja “Bye Bye Johnny” i “Johnny B. Goode” u masovki kojoj se priključuju i spomenuti osnovnoškolci, a sam Springsteen pokazat će što ga čini neusporedivim frontmenom u divljoj izvedbi “Lucille” Little Richarda. Muziciranje nakon samog filma jest ugodnije od većeg dijela dokumentarca koji mu je prethodio, iako samo po sebi nije neki vrhunaravni materijal koji se mora obavezno pogledati u kinodvorani. Uostalom i to će se vejrojatno uskoro moći vidjeti kao bonus materijal na nekom DVD-u, formatu za kakav je “Asbury Park: Riot, Redemption, Rock ‘n’ Roll” zapravo i trebao biti namijenjen.

Ocjena: 5/10

(Halo X Media, Trafalgar Releasing 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X