Yopougon iz naslova je četvrt Abidjana u kojoj žive protagonisti priče, koji su po nekim stvarima drugačiji, a po mnogim slični nama (naročito nama iz mediteranskih podneblja).
“Aya iz Yopougona” je strip koji je originalno objavljen u Francuskoj u 6 albuma između 2005. i 2010. godine. Kod nas je tih šest albuma objavljeno u dva tvrdoukoričena integrala. Prvi je Fibra objavila još 2015., a ove godine konačno smo dočekali i drugu polovicu “Aye iz Yopougona”. Nažalost takva je realnost (strip) izdavaštva na našem malom tržištu. Naslovi poput “Aye”, koji izlaze u ionako nevelikim nakladama, slabo se prodaju i komercijalno su neisplativi. Srećom (i za izdavače i za čitatelje u pojedinim gradovima) postoje gradske knjižnice koje uredno otkupljuju te naslove za svoje zbirke. Prava je šteta što su ovakvi naslovi rezervirani za usku stripofilsku publiku, jer riječ je štivu koje je iznimno pitko i zabavno, idealno u ovo tropsko doba godine za najširu publiku.
Strip je fikcija sa autobiografskim elementima. Scenaristica stripa Marguerite Abouet rođena je u Obali Bjelokosti iz koje su je kad je imala 12 godina roditelji poslali na „dugo školovanje“ u Pariz. Nakon živopisnog pankerskog života zajedno sa suprugom Clementom Oubreriem objavljuje strip “Aya iz Yopougona”. Oboma im je to bio prvi strip, koji je na prestižnom festivalu stripa u Angoulêmeu dobio nagradu za debitantsko ostvarenje. Abouet i Oubrerie su strip adaptirali u istoimeni film koji je bio nominiran za najbolji animirani film na nagradama Cesar 2014. godine.
U ovdašnjoj percepciji dvije su stvari po kojima nam je Obala Bjelokosti obično poznata. Prva je njena nogometna reprezentacija, naročito generacija predvođena legendarnim Didierom Drogbom. Druga su izbjeglice, migranti koji na razne (ilegalne) načine nastoje pobjeći od sumorne bjelokošćanske perspektive u Europu. No Aya ne priča o toj i sličnim teškim temama s kojima često povezujemo Afriku. Umjesto ratova, neimaštine, bolesti i gladi, autori su sasvim svjesno htjeli predstaviti drugačiju Afriku, Afriku puno života i malih, svakodnevnih životnih briga i veselja. (Zainteresiranim za temu migranata iz Obale Bjelokosti preporučam potražiti drugi strip, „Alpha: Od Abidjana do Gare du Norda“ kojeg je prije dvije godine objavio V.B.Z.)
Radnja stripa se odvija na kraju 70ih godina prošlog stoljeća kad je Obala Bjelokosti bila pojam prosperiteta i stabilnosti u Africi, te kad su putevi prema kolonijalnoj maćehi Francuskoj bili otvoreni. Yopougon iz naslova je četvrt Abidjana u kojoj žive protagonisti priče, koji su po nekim stvarima drugačiji, a po mnogim slični nama (naročito nama iz mediteranskih podneblja). Djevojke šetaju u lepršavim haljinama i sandalama i razmišljaju o izlascima, mladići nastoje impresionirati djevojke sa novim kolima, očevi bježe od žena na piće s prijateljima i lovačke priče o boljoj prošlosti, majke drže četiri zida kuće. Yopougonom vlada tipična malomišćanska atmosfera u kojoj su sve sudbine isprepletene.
Naslovni lik Aya je mlada samosvjesna studentica iznimno čvrstih moralnih načela. Moglo bi se reći pomalo previše bezgrešna „čistunka“ i time čak manje zanimljiva od ostalih likova. No Aya služi kao moralni kompas i korektiv i za nas čitatelje i za ostale likove. Vatrena vrtirepka, priprosti seljak, prostodušni žigolo, muž sa drugom tajnom obitelji, slatkorječivi šarlatan, namrgođeni direktor, razmaženi tatin sin, svi oni prepuni su mana, no unatoč tome svi su beskrajno simpatični. S vremenom glavni likovi prolaze kroz „coming of age“ proces odrastanja, preuzimaju životne odgovornosti. Kroz taj proces neizbježno prolazi i društvo u cjelini. Tradicionalne (ili zastarjele) vrijednosti i običaji sukobljavaju se sa modernim (ili progresivnim) idejama. Društvo je i dalje patrijarhalno, čak ni poligamija nije neuobičajena. No žene, osim što su ionako one te koje vode glavnu brigu o obitelji i uvelike upravljaju svojim muževima, također sve više usvajaju zapadnjačke ideje o emancipiranosti.
Tu su i teme koje nisu ništa izgubile na svojoj aktualnosti, poput one o seksualnom zlostavljanju na fakultetu ili prihvaćanju homoseksualnih osoba unutar obitelji i društva. Nisu te teme obrađene napadno kako to često zna biti slučaj u modernih „angažiranih“ autora, već prirodno i sa mjerom.
Kao i svaka sapunica, i Aya ima problem sa privođenjem priče klimaksu i kraju. Zapravo, priča ostaje otvorena, bez pravog kraja. Tko zna možda joj se autori odluče i vratiti premda zasad ne pokazuju takve nakane. Tko god uzme ovaj strip u ruke brzo će se sprijateljiti sa likovima koji svako malo izgovaraju urnebesne i često besmislene poslovice, sa Oubrerievim toplim bojama i mekim linijama, te opojnim afričkim zrakom koji miriše sa stranica ovog stripa.
(Fibra, 2015./2021.)