Bebè Na Volè u Vintage Industrial Baru – imamo hrvatskog Jeffa Buckleyja!

Još od sredine šezdesetih, blues ne prestaje fascinirati bezbrojne gitariste i bendove iz svih kuteva našeg planeta, no rijetki zaista uspiju dodirnuti barem dio one magije koja je, poput nekog duha iz boce, s delte Mississippija jednom davno puštena u svijet.

Bebè Na Volè u Vintage Industrial Baru (Foto: Petra Buzić)

Među tim rijetkim, istinskim bluesmanima svakako je i Adam Semijalac, tip u kojem kao da ‘stanuju’ duhovi crnih mahera, kako Roberta Johnsona ili Blind Lemona Jeffersona tako i svih onih anonimnih mučenika koji su kroz pjesmu pokušavali ublažiti svu bol vlastite egzistencije.

Vintage Industrial Bar u četvrtak se prilično napunio, što je i razumljivo uzmemo li u obzir da je riječ o autoru koji bluesu pristupa iskrenije i originalnije od većine današnjih muzičara, pritom mu udahnjujući novi život u obliku nekih modernijih glazbenih strujanja i tehnologije, odnosno pedala kojima proširuje svoju ‘one man band’ zvučnu sliku.

Bebè Na Volè u Vintage Industrial Baru (Foto: Petra Buzić)

Tako mu se povremeno dogodi i da vrlo intrigantno zaluta u grunge ili alternativni rock iako me u četvrtak najviše podsjećao na tragičnog i gotovo nestvarno talentiranog Jeffa Buckleyja, posebno njegova ‘minimalistička’ izdanja poput „Live at Sin-é“ ili „You and I“.

Kandidaturu za titulu hrvatskog Jeffa Buckleyja Adam je osigurao ne samo iznimnim glasovnim mogućnostima i sviračkim umijećem, već i načinom na koji, poput najzagriženijeg i autentičnošću najopsjednutijeg muzikologa, pristupa toj arhaičnoj crnačkoj glazbi.

Bebè Na Volè u Vintage Industrial Baru (Foto: Petra Buzić)

Adama iliti Bebè Na Volè volio bih ponekad vidjeti i u pratnji čitavog benda premda zadaću pratećih glazbenika više nego zadavoljavajuće ispunjavaju gitarski sampler i slični gadgeti koji mu omogućavaju da određeni riff, jecaj ili bolni urlik pretvori u jeku čiji svaki novi ‘krug’ sve više uznemiruje i emotivno razoružava.

Što se servisnih informacija tiče, koncert je trajao nešto više od sat vremena, repertoar je pokrio mnoga bitna mjesta dosadašnjih mu albuma “Channels“, „Time of Great Depression“ i „Hate is a Wonderful Thing“, a potpisniku ovih redaka najveći je problem predstavljala činjenica što bih od svega toga izdvojio kao vrhunce večeri. U ovom trenutku odlučio bih se za predivne izvedbe „I Been Lost“ i „You Don’t Love Me“, no sasvim je moguće da će mi neka od narednih reminiscencija iznjedriti druge favorite. Ionako mi ovaj nastup Bebè Na Volè u Vintage Industrial Baru neće tako skoro ispariti iz sjećanja.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X