Još od sredine šezdesetih, blues ne prestaje fascinirati bezbrojne gitariste i bendove iz svih kuteva našeg planeta, no rijetki zaista uspiju dodirnuti barem dio one magije koja je, poput nekog duha iz boce, s delte Mississippija jednom davno puštena u svijet.
Među tim rijetkim, istinskim bluesmanima svakako je i Adam Semijalac, tip u kojem kao da ‘stanuju’ duhovi crnih mahera, kako Roberta Johnsona ili Blind Lemona Jeffersona tako i svih onih anonimnih mučenika koji su kroz pjesmu pokušavali ublažiti svu bol vlastite egzistencije.
Vintage Industrial Bar u četvrtak se prilično napunio, što je i razumljivo uzmemo li u obzir da je riječ o autoru koji bluesu pristupa iskrenije i originalnije od većine današnjih muzičara, pritom mu udahnjujući novi život u obliku nekih modernijih glazbenih strujanja i tehnologije, odnosno pedala kojima proširuje svoju ‘one man band’ zvučnu sliku.
Tako mu se povremeno dogodi i da vrlo intrigantno zaluta u grunge ili alternativni rock iako me u četvrtak najviše podsjećao na tragičnog i gotovo nestvarno talentiranog Jeffa Buckleyja, posebno njegova ‘minimalistička’ izdanja poput „Live at Sin-é“ ili „You and I“.
Kandidaturu za titulu hrvatskog Jeffa Buckleyja Adam je osigurao ne samo iznimnim glasovnim mogućnostima i sviračkim umijećem, već i načinom na koji, poput najzagriženijeg i autentičnošću najopsjednutijeg muzikologa, pristupa toj arhaičnoj crnačkoj glazbi.
Adama iliti Bebè Na Volè volio bih ponekad vidjeti i u pratnji čitavog benda premda zadaću pratećih glazbenika više nego zadavoljavajuće ispunjavaju gitarski sampler i slični gadgeti koji mu omogućavaju da određeni riff, jecaj ili bolni urlik pretvori u jeku čiji svaki novi ‘krug’ sve više uznemiruje i emotivno razoružava.
Što se servisnih informacija tiče, koncert je trajao nešto više od sat vremena, repertoar je pokrio mnoga bitna mjesta dosadašnjih mu albuma “Channels“, „Time of Great Depression“ i „Hate is a Wonderful Thing“, a potpisniku ovih redaka najveći je problem predstavljala činjenica što bih od svega toga izdvojio kao vrhunce večeri. U ovom trenutku odlučio bih se za predivne izvedbe „I Been Lost“ i „You Don’t Love Me“, no sasvim je moguće da će mi neka od narednih reminiscencija iznjedriti druge favorite. Ionako mi ovaj nastup Bebè Na Volè u Vintage Industrial Baru neće tako skoro ispariti iz sjećanja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
