Pustite li ga da vas polagano zaspe kao proljetna jutarnja rosa, otvorite li mu se, sva je prilika da ovo remek-djelo nećete tek tako moći izbiti iz ušiju.
Odrastanje na Becku ostavlja ozbiljne ovisničke posljedice. Vrtite grozničavo stare ploče, iščitavate najave o novom albumu koji “samo što nije”, vjerujete glasinama o europskoj turneji i čekate da se čovjek pribere i prestane posvećivati toliko vremena glazbenim karijerama Charlotte Gainsbourg i Stephena Malkmusa, a malo se više posveti autorskom radu. I tako pet punih godina, i više. A onda, na samom početku proljeća, konačno se dogodi: “Morning Phase”, monumentalno folk djelo Becka Hansena, čovjeka koji ima samo 43 godine i već je opisao puni krug.
Iako me je Becku od početka privukla zaigranost kojom je pristupao muzici, to njegovo psihodelično kolažiranje žanrova i stilova koje je uvijek rezultiralo veličanstvenom polifonijom u koju je umotavao svoje tokove svijesti, ipak sam se intimno nadala da će novi materijal biti melankoličan, sanjarski, mekan, poput “Sea Changea” koji mi se polagano, zajedničkim starenjem uvukao u kosti, pa ga danas bolje razumijem i volim više nego prije nekoliko godina. Nadu je dodatno podgrijao i najavni singl “Blue Moon”, a već nakon samo jednog slušanja “Morning Phase” osjetila sam nesvakidašnju bliskost s tom pločom, onakvu kakvu ponekad osjetite kad se prvi put susretnete s nekom osobom, a imate osjećaj da se poznajete iz prošlog života.
Ta prepoznatljivost nije nipošto uvjetovana nekom predvidljivošću ili banalnošću materijala, Beck se na ovom albumu nimalo ne poigrava očekivanjima, ne reciklira ni sebe ni ikoga, on naprosto zatvara krug nježnim proklizavanjem u zrelost. Za razliku od starijeg brata “Sea Change”, u kojem je prosuo dušu nakon bolnog ljubavnog prekida, “Morning Phase” kao da urla: “ostario sam i sve sam shvatio, dosta je divljanja i tračenja vremena, isrči dan od jutra, nemaš vremena za bacanje!” Doduše, ne urla, nego nježno i suptilno šapuće na uho, ali tetovira se u um gotovo s istim efektom.
Ono što mi je prvo zapalo za uho maestralno je suptilno evociranje suprotnih emocija, duboke tuge i iskonskog zadovoljstva koje iz ove ploče isijavaju istovremeno i supostoje u njoj ne potirući jedna drugu. Ako se u interpretaciju upišu Beckove biografske okolnosti, činjenica da se smirio, oženio i ima dvoje djece, a oporavio se i od teške ozljede kralježnice, onda je svakako logično ustvrditi da se ovim albumom na neki način oprašta od mladosti i okreće novu stranicu, istovremeno oplakujući izgubljeno vrijeme i radujući se budućnosti, koliko se već uopće može radovati budućnosti netko tko ima djecu i istovremeno je svjestan svijeta u kojem odrastaju.
Početnim instrumentalom “Cycle” kao da se zatvori neka nevidljiva zvučna kupola iznad nas koja nas uljuljka u raspoloženje buđenja, i doslovnog i metaforičkog, gotovo kao da nam poručuje: evo, ovo je zvuk zore, zvuk novog početka. Nakon suptilnog prelaska iz pomalo zastrašujućeg simfonijskog uvoda u ditirampski “Morning”, u kojem se nazire pomirena želja za smirivanjem i novim početkom, jasno se ocrtava onaj opisani krug i proklizavanje u zrelost (we’ve gone all around, ‘til there’s nothing left to say… can we start all over this morning?).
Na laganoj akustičnoj “Say Goodbye” s nekim se oprašta, ali nije u pitanju tužni oproštaj, nešto što mu je ostavilo gorčinu, već pomirenost s rastankom kao takvim, s njegovom neminovnošću. Iako je tema već po naravi tugaljiva i iako je Beck u pjesmi samog sebe opisao kao čovjeka koji je već toliko prazan da mu još jedan neuspjeh ne čini razliku (…I will wait, take a turn, sort it out, let it burn, empty out empty drawer, in my pockets there’s nothing more…) atmosfera pjesme je nekako vrckasta. Mladi Beck je na “Sea Change” bio prepun emocija u previranjima, zgaženog ega plakao je za promašenim prilikama i naricao nad izgubljenim slučajem, ali zreli Beck nema vremena za to, on je svjestan svoje prolaznosti i zadovoljan što mu ne treba puno da se adaptira na samoću, ili da otvori vrata nekoj novoj prilici. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
