Beogradski bend Bitipatibi je nešto što tek treba biti otkriveno zapadno od Dunava. Da nije bilo kompilacije ‘Bistro na rubu šume’, možda je upitno da bi i njihov debi album ‘Lešnici divlji’ došao i do naše redakcije.
Beogradski bend Bitipatibi privukao mi je pažnju pjesmom „Andrija“ koja se nalazi na jednoj od kompilacija „Bistro na rubu šume“. Sneni ali erotikom nabijeni ženski glas koji kao da iz daljine pokušava privući pažnju nezainteresiranog muškarca imena Andrija i ozračjem i produkcijom me vratio u devedesete kad je hit jedne sezone postala Julee Cruise pjesmom „Falling“ koja je poznatija kao „Twin Peaks Theme“ iz izuzetno popularne serije redatelja Davida Lyncha koji još od „Blue Velveta“ pa sve do današnje glazbene muze u pojavnosti i izričaju jedne Chryste Bell ispod površine gura stil koji će na kraju valjda biti i prozvan po njemu.
Glas koji hipnotički zaziva Andriju pripada pjevačici i klavijaturistici Uni Gašić koja je po svemu sudeći (potpisuje sve tekstove i većinu glazbe) glavni pokretač kvarteta Bitipatibi u kojem su pored nje još gitarist Ivan Skopulovič, basist Dragan Jovanović i bubnjar Marko Ajković. U pressu na srpskom su samo bend, dok su na engleskom dodali prefiks „shoegaze“, obzirom na ‘pomaknuti’ zvučnu sliku vjerojatno je da su na koncertima debelo zabavljeni raznim pedalama i efektima koji opravdavaju njihov shoegazerstvo.
„Andrija“ je naravno mogao biti lažna nada, krivi putokaz, obmana, jedna lasta koja ne čini proljeće, no ispalo je da nije.
Bend je oformljen 2009. godine da bi u veljači ove godine bio objavljen debi album „Lešnici divlji“, što je ujedno i znak ozbiljnosti ove četvorke koja je četiri godine temeljito pripremala svoju priču kroz osam pjesama. Album je objavljen u DIY scenariju, može ga se poslušati i nabaviti na Bandcampu, ali također postoji i CD izdanje s decentno dizajniranim omotom – puno dobrog ukusa u svakom slučaju. „Andrija“ je samo vrh ledenog brijega pažljivo osmišljene konceptuale albuma u kojoj je Bitipatibi u potpunosti bend s definiranim i prepoznatljivim zvukom. Kvartet zna što želi, posjeduje kvalitetno zaleđe i iako bi možda eteričnost njihova zvuka upućivao na neku popističku površnost, ovdje svakako nije o tome riječ. Mogu čak reći da su mi veće i ugodnije iznenađenje od njihovih beogradskih kolega kao što su Inje ili Zemlja gruva! (koja se u međuvremenu frakcionirala).
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=pcWFMIX4bQI[/youtube]
Dapače, još se ironično i poigravaju stihovima na taj pop okvir u uvodnoj „Mi smo od šećera“, na koju se nadovezuje dugački hipnotički gitarski rif u maniri Velvet Undergounda i kasnije Lou Reeda. Istinski heroinski chic čiju melankoliju kao treća po redu podcrtava već spomenuta izvrsna „Andrija“. Lijeni groove nakon nje pokreće „Letnja pesma“, ali to je onaj ritam ljetnog, ispražnjenog i sparinama ugušenog grada kad samo čeka večer kako bi se moglo prodisati. U praćenju takve atmosfere „Zgrade“, koja je granični trip hop slučaj s izuzetno naglašenim klavijaturama, opijeno je tumaranje sporednim i mračnim ulicama. Otpuštanje tog halucinogeno-turobnog stiska pruža „Milutine“ – skoro pa haiku ljubavna misao, koja poput „Andrije“ posjeduje taj jaki moment dekadentne erotičnosti, da bi upravo „Strela“ kroz predivnu metaforu „Strela u srcu sve pokreće“ u svom kontrapunktu života i smrti iznjedrila lijepo oblikovanu definiciju ljubavi koju od sredine pjesme i cijeli bend počne glasnoćom isijavati kao veliko pulsirajuće srce. Album zatvara spora psihodelija „Teget“ koja je lišena teksta, ali ne i vokala. Una Gašić je sve svela na: „Na, na, na“ varijacije. Zbog opijenosti cijele melodije čini se da je taj ‘bijeg’ od teksta potpuno spontan, a time i opravdan.
Album „Lešnici divlji“ je tako uistinu ugodno iznenađenje s istočne strane Dunava, a koji po svom urbanom senzibilitetu savršeno odgovara i Zagrebu. To je introspektivno putovanje lišeno svih nepotrebnih elemenata koji bi rastopili ‘dušu od šećera’. Koliko je značajno otkriće benda Bitipatibi, toliko je značajna i njegova najisturenije figura kreacije – Una Gašić. U budućnosti svakako treba obratiti pažnju na ta imena.
Za sada se čini sasvim dovoljno biti nošen glazbom „Lešnika divljih“ i nadati se da će ih neka povoljna okolnost donijeti i u naše klubove.
Ocjena: 9/10
(Samizdat, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
