Temeljna problematika koja se provlačila i kroz Showtimeovu seriju ‘The Loudest Voice’ i kroz film ‘Bombshell’ redatelja Jaya Roacha i scenarista Charlesa Randolpha jest ona svevremenska, sveprisutna i svakim danom sve strašnija – problematika položaja žena u modernom društvu koje egzistira samo i isključivo u sjeni patrijarhata.
Ne tako davno, preciznije ljetos, upustio sam se u binge pustolovinu i u dahu odgledao Showtimeovu mini seriju o životu i karijeri Rogera Ailesa – čovjeka zaslužnog za apsolutno reinventiranje televizijskog medija, ali i podizanje Fox Newsa – od početka vodećeg konzervativnog kablovskog outleta (“The Loudest Voice”, Showtime – 2019.). Između CNN-a i MSNBC-a, nadohvat ruke manje obrazovanom, ideološki labilnom i povodljivom stanovništvu nalazi se Fox, koji je nastao i funkcionirao kao zrcalo samog Ailesa – konzervativnog televizijskog Boga koji je svoju ultimativnu osobnu agendu – postavljanje desničarskih ideja na poziciju moralne vertikale uvijek doživljavao bitnijom od samog novinarstva kojim se, navodno, bavio.
Recentni hype koji je nastao zbog Showtimeove serije (koja se još uvijek streama na platformi HBO GO) prouzrokovao je nastajanje filma “Bombshell” na kojeg sam nedavno nabasao na velikom ekranu. Trebao mi je par dana, tek toliko da mi se onda još nejasni osobni dojmovi iskristaliziraju, da konačno sjednem i analiziram film.
Temeljna problematika koja se provlačila i kroz Showtimeovu seriju i kroz film redatelja Jaya Roacha i scenarista Charlesa Randolpha jest ona svevremenska, sveprisutna i svakim danom sve strašnija – problematika položaja žena u modernom društvu koje egzistira samo i isključivo u sjeni patrijarhata. Za razliku od serije, “Bombshell” ne priča priču iz trećeg lica, već iz prvog, “lica” direktno involviranog u priču, lica Foxove (su)radnice i voditeljice Foxovih dnevnih vijesti, Megyn Kelly – što filmu ne daje ni sekunde praznog hoda po pitanju ritma. Showtime je na tom polju malo zakazao, stoga je serija na trenutke imala malih problema sa pacingom. No, bilo kako bilo – “Bombshell” je, bez obzira na to, dobrano obojan propustima.
Obzirom na činjenicu da je Roger Ailes oduvijek objektivizirao, demoralizirao i omalovažavao ženski dio populacije, koji je i bez Ailesa u priči i više nego dovoljno demoraliziran tijekom trajanja ljudskog roda – preciznije, trajanja muškaraca – način na koji ga film portretira u prvom činu nema nekog smisla. Naime, Roger (kojeg igra John Lithgow) je u ranim minutama filma prikazan kao šeprtljast, ali simpatičan šef, karizmatični vođa kojemu je donekle stalo do svojih kolega. Ailes ovdje ne iskače po svojoj prije viđenoj grotesknoj prirodi, već ostavlja dojam nadasve prosječnog kapitalističkog vlasnika neke, bilo koje radne jedinice. To što je u ovom slučaju spomenuta radna jedinica propagandna mašina i najjači konzervativni televizijski outlet, kao i vodeći televizijski imperij uopće – to je manje bitan, može se reći i slučajan detalj.
Od samog početka film je postavljen kao reboot gore spomenute serije, a ne kao svoj zasebni entitet, što je ujedno i najveća mana Roacheva i Randolphevog uratka. Roger Ailes igra ulogu subjekta radnje, a ne protagonista, igra ulogu seksualnog predatora i čovjeka bez ikakvog moralnog kompasa – ali, ton, kao glavni atribut filmskog setinga, sveprisutni je problem. Ailes je kroz svih 109 minuta filma prikazan kao sasma slučajan, prolazan i manje antagonistički nastrojen lik od njegovog televizijskog dvojnika kojeg je onodobno utjelovio Russell Crowe. Shodno tome, Gretchen Carlson, koju ovoga puta tumači Nicole Kidman, radnji ne donosi apsolutno ništa vrijedno spomena, već se samo ovlaš spominje kao faktor (čitaj igrač) u Ailesovu padu. Intenzivne konverzacije s njenim odvjetnicima u čiju smo srž mogli dobiti adekvatan uvid u Showtimeovoj seriji sad su postale samo plitki subplot od nikakve važnosti, a emocionalna težina koju cijela situacija sa sobom nosi postala je predmet skoro pa off screen tetošenja radnje.
Na prvi glance film mi se kao svidjeo, no što je vrijeme više prolazilo, sve više sam shvaćao da on ne nudi, niti ne predstavlja apsolutno ništa. Nosi ime “Bombshell”, likove znamo iz stvarnog života i drugih filmskih/televizijskih uradaka, ali mimo toga – o tim ljudima ne saznajemo ništa. Ne znamo cjelokupnu priču iza Gretchen Carlson, ne saznajemo apsolutno ništa o njenom značaju za daljnji razvoj aktivizma za ženska prava, ne saznajemo koliko je Roger Ailes bio utjecajan, ali isto tako bezgranično manipulativan šarlatan. Na koncu – i ovo je najbitnije – o tome koliko je Fox (kao tvrtka i kablovska mreža) odgovoran za razvijanje globalne političke klime u ovom sjebanom, surealnom smjeru, ne saznajemo ama baš ništa. Na koncu, radi se o filmu koji “živi” na račun već ispričane priče i parazitira na finalnim krikovima fenomenalne mini-serije – što je u najmanju ruku nepošteno prema priči koja se želi i treba ispričati.
Ocjena: 6/10
(Annapurna Pictures, BRON Studios, Creative Wealth Media Finance, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
