Bazirana u Zagrebu, mnogoljudna skupina Ezerki & 7/8 – ženski zbor pod umjetničkim vodstvom Darke Kragović, unuke Miljenka Prohaske i simbiozni sastav pod umjetničkim vodstvom Brune Urlića – već petnaestak godina obogaćuje ovdašnju scenu suvremenim – no ne presuvremenim – viđenjem tradicionalnog makedonskog melosa. Njihov odličan, najnoviji, peti album ‘Amfiteatar’ (Dallas Records) objavljen je koncem prošle godine, a novi pothvat Ezerkija i 7/8 oblikovanje je dokumentarnog filma o sastavu, koji bi trebao biti dovršen nagodinu. Pročavrljasmo s umjetničkim voditeljem, violinistom, aranžerom i producentom Brunom Urlićem.
Premda jezgru sastava čini zbor, često ugošćujete poznate solo pjevače – Radojku Šverko, Radu Šerbedžiju, Tošu Proeskog, Luku Nižetića, Zorana Predina… Je li to u korist boljitka pjesama ili zbog privlačenja pažnje šire publike? Recimo, izvedba Luke Nižetića je korektna no, rekao bih, nije dala nikakav osebujan štih, niti posebnu emociju pjesmi „Jovano, Jovanke“ na „Spektaklu“.
Bruno Urlić: Svatko ima svoj faktor. Zaboravili ste spomenuti Kaliopi i Bodana Arsovskog iz grupe Leb i sol. Mislim da je svaki slikar napola lud dok ne pronađe pravu nijansu za svoje djelo. Pa tako i ja – kada aranžiram jako sam zahtjevan sve dok ne „stavim pravu stvar na pravo mjesto“.
Osim što treba zadovoljiti taj umjetnički aspekt, sigurno treba učiniti nešto i na planu daljnje popularizacije i općeg prihvaćanja Ezerki & 7/8 na sceni šire regije. Konkretno Luka Nižetić je pozvao cure iz Ezerki da mu gostuju na pjesmi „Evo ti ljubav“ koju je za njega napisao Dino Merlin, pa je bilo apsolutno pristojno pozvati ga da nam uzvrati istom mjerom. Općenito mislim da je on vrlo darovita osoba i rođeni zabavljač te da je taj dio njegovog glazbenog izričaja potpuno neiskorišten, namjesto raznih estradnih eksperimenata i traženja koje su mu donijeli karijera i borba za opstanak na estradnom nebu. Na sljedećem albumu Luke Nižetića gostovala je baš Radojka Šverko, a ja sam im napisao pjesmu. Čudni su putevi glazbe…
Što reći o Toši, Šerbedžiji, Predinu, Bodanu, Kaliopi… Kad imaš njih na pozornici i kad vidiš da uživaju skupa s nama, pomisliš da se sav taj trud koji smo uložili u Ezerki & 7/8 ovih gotovo dvadeset godina apsolutno isplatio.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=njGTCt6C-Bk[/youtube]
Najdojmljivijom solističkom pjevačkom izvedbom čini mi se ona gitarista, kavalista i oudista 7/8 Safiudina Alimoskog u pjesmi „Si zaljubiv eno mome“ s „Amfiteatra“, čiji je dimljeno rašpav glas ingeniozno sparen s čistim i bistrim glasom Sakin Modronje. Hoćete li Alimoskome dati više pjevačkih zadataka?
Bruno Urlić: Naš Safko… Prosvirao sam i proputovao Balkanom uzduž i poprijeko i mogu reći da sam upoznao vrlo malo ljudi s takvom karizmom, iskustvom i emocijom na cijelom ex-Yu prostoru. Po meni je on jedini pravi nasljednik Šabana Bajramovića na ovim prostorima i ako ću ikada imati priliku snimiti ili barem surađivati na njegovom solističkom CD-u, neću oklijevati ni na trenutak. Godine, jasno, idu svojim tokom, ali smatram da za njegovu solo karijeru nije nikad kasno. Gdje je taj Ry Cooder?! Sakin Modronja se ubraja također u tu vrstu glasova i čvrsto vjerujem da ćemo kroz suradnju na našem zajedničkom projektu Mavi Kan uspjeti probiti tu barijeru.
Aktualni pothvat je rad na dokumentarnom filmu o sastavu.
Bruno Urlić: Dokumentarac u režiji Matka Petrića prvi nam je zadatak na repertoaru. To je jedina forma u kojoj se još nismo okušali. Bit će to mali presjek našeg djelovanja kroz nekoliko toplih ljudskih priča, sve prožeto našom prošlogodišnjom turnejom po Makedoniji te veliki finale u dvorani Lisinski. Velik je to zalogaj, ali ne fali nam snage, materijala i kreativnosti za to. Još kad se ispod tih prekrasnih slika pusti naša glazba, moglo bi biti super. Planiramo ga završiti negdje na proljeće 2016., a onda u lov na glazbene filmske festivale. Plan nam je promovirati film i koncerte u paketu, pa se naša publika nagodinu može nadati malo većoj aktivnosti.