‘Borimo se već 15 godina da makedonska glazba bije bitke s glazbenim neukusom’

Bazirana u Zagrebu, mnogoljudna skupina Ezerki & 7/8 – ženski zbor pod umjetničkim vodstvom Darke Kragović, unuke Miljenka Prohaske i simbiozni sastav pod umjetničkim vodstvom Brune Urlića – već petnaestak godina obogaćuje ovdašnju scenu suvremenim – no ne presuvremenim – viđenjem tradicionalnog makedonskog melosa. Njihov odličan, najnoviji, peti album ‘Amfiteatar’ (Dallas Records) objavljen je koncem prošle godine, a novi pothvat Ezerkija i 7/8 oblikovanje je dokumentarnog filma o sastavu, koji bi trebao biti dovršen nagodinu. Pročavrljasmo s umjetničkim voditeljem, violinistom, aranžerom i producentom Brunom Urlićem.

Bruno Urlić (Foto: Darko Ričko)
Bruno Urlić (Foto: Darko Ričko)

Kako biste opisali ideju vodilju Ezerki & 7/8?

Bruno Urlić: Ukratko, kako spasiti što više makedonskih pjesama od zaborava. Možda se to s ove distance od tisuću kilometara čini pomalo uobraženo, ali imajući na umu da među nama još uvijek djeluje mnogo rođenih Makedonaca i poznavatelja makedonskog melosa, ta naša misija ne zvuči u tolikoj mjeri pretenciozno. Rečeno je iz pera mnogih glazbenih kritičara i znalaca da možemo predstavljati Makedoniju u cijelom svijetu, pa ćemo to činiti i dalje i to s velikim užitkom.

Čini se da orkestrom struji sjajna pozitivna energija usmjerena na prenošenje glazbene i emocionalne ljepote, a koja rezultira neobičnom ugodom, mada su mnoge pjesme tematski i glazbeno vrlo tugaljive.

Bruno Urlić: Srećom da se ta tuga ne prenosi i na nas. Kao što ste dobro primijetili, orkestar je, kao i mnogi kvalitetni timovi, spoj mladosti i iskustva. Nevjerojatna je činjenica da među nama ima i ljudi u tridesetima i u osamdesetima. Ova starija generacija je na nas (uvjetno rečeno) mlađe, prenijela svoje životno i glazbeno iskustvo, a mi smo njima ubrizgali našu svježiju krv i želju za pokazivanjem i „nadmetanjem“ na glazbenim pozornicama.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=P1VzXb5KzH8[/youtube]

Postoji genijalna poslovica makedonskog revolucionara Goce Delčeva koji kaže: „Jas go razbiram svetot kako pole za kulturen natprevar megu narodite“. Ili, u prijevodu: „Ja doživljavam svijet kao poligon za kulturno natjecanje među narodima“. Već više od petnaest godina, u gotovo nepromijenjenom sastavu, borimo se da ta makedonska tuga i sreća otputuje što dalje i bije bitke s glazbenim neukusom.

Što je, recimo, stvaralačko-izvedbeni doprinos Ezerkija & 7/8 izvornim pjesmama?

Bruno Urlić: Glazbena produkcija primjerenija 21. stoljeću, višeglasno tretiranje melodija, popularizacija makedonske glazbe među mlađim naraštajima, nediranje u suštinu originalnih misli, kako ne bismo ubili čaroliju tih bisera tradicije… Osim u iznimnim situacijama kada mislim da bi to bilo zanimljivo, ali takav si luksuz dopustim na najviše jednoj ili dvije pjesme na pojedinom albumu.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=FEDEebHP5_A[/youtube]

Kako birate pjesme koje ćete uvrstiti u repertoar Ezerki & 7/8?

Bruno Urlić: Nekoliko je načina za to. Ponajprije preporuka mojih kolegica i kolega iz zbora i orkestra, zatim pomno preslušavanje materijala autentičnih makedonskih izvođača poput Kirila Mančevskog, Vanje Lazarove… A spomenuo bih i jednog pjevača i kompozitora čije pjesme smo već obrađivali, Jonču Hristovskog. Njegove su pjesme – npr. „Bitola“, „Makedonsko devojče“, „Ako umram em zaginam“ – već dostigle status narodnog blaga i mnogi ih doživljavaju tradicionalnim, a čovjek je umro prije samo petnaest godina. Također sam na nekim koncertima, posebice onima makedonskog etnomuzikologa Dragog Dautovskog ili grupe Synthesis čuo neke pjesme na kojima sam imao „za primijetiti“ poneki detalj, pa sam ih s Ezerki & 7/8 prearanžirao i snimio na naš način. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X