Razgovarali smo sa saksofonistom Chicom Freeman0m u povodu nastupa što će ga održati 6. ožujka 2015. u Lisinskom u sklopu Jazz.hr festivala.
Multiinstrumentalist – saksofonist, klarinetist, trubač i pijanist – skladatelj i producent Chico Freeman je tijekom karijere svirao i snimao s legendarnim jazzistima, među ostalima s Dizzyjem Gillespiem, Charlesom Mingusom, Artom Blakeyem, Paquitnom D’Riverom, McCoyem Tynerom, Wyntonom Marsalisom i Arturom Sandovalom, ali i sa slavnim glazbenicima i sastavima drugih žanrova: Earth, Wind and Fire, Irakere, The Eurythmics, The Temptations, Michaelom Jacksonom, Stingom, Titom Puenteom, Memphisom Slimom i Celiom Criuz. Freeman je cijenjen kao glazbenik mainstream, ali i free jazza, fusiona i world musica. Član je poznatih skupina: The Leaders i Roots za koje i sklada, a vodi i vlastite sastave s kojima je snimio tridesetak albuma. U tim projektima članovi njegova sastava bili su neki od vodećih jazzista, među ostalima Wynton Marsalis, Bobby McFerrin, Bobby Hutcherson, Jack DeJohnette, Buster Williams, Joe Lovano, James Newton i Elvin Jones. Na zagrebačkom koncertu Freeman će sa svojim stalnim kvartetom izvoditi vlastite, te skladbe s albuma „The Elvin Jones Project” koji je posvetio ovom legendarnom bubnjaru i svojem mentoru.
Chico Freeman će 6. ožujka 2015. nastupiti u Maloj dvorani Lisinski, u koncertu iz sezone Jazz.hr koju organiziraju Hrvatsko društvo skladatelja i Koncertna dvorana Lisinski. Tom prigodom svirat će uz svoje stalne suradnike: pijanista Caryla Bakera, kontrabasista Emanuela Schnydera i bubnjara Luigija Galatija, a izvodit će vlastite skladbe i djela koja je snimio za svoj novi album što ga je posvetio svojem mentoru i suradniku, legendarnom bubnjaru Elvinu Jonesu.
Što vam je najvažnije u stvaranju glazbe?
Chico Freeman: Najvažnija je iskrenost. Želim proniknuti u istinu trenutka tijekom izvedbe i izraziti se kroz najiskreniju i najdivniju glazbu koju je moguće ostvariti.
Što za razvijanje vaše muzikalnosti znači činjenica da svirate puno različitih glazbala?
Chico Freeman: Počeo sam svirati glasovir, potom sam svirao trubu, prije nego sam odabrao saksofon. Na fakultetu sam učio svirati žičana glazbala, bubnjeve i udaraljke, te sam svirao većinu saksofona i drugih drvenih puhačkih glazbala prije nego sam se posvetio sopran i tenor saksofonu i bas klarinetu. Upoznavanje svih tih glazbala i razumijevanje sviranja različitih glazbala pomoglo mi je u skladateljskom radu, u djelotvornijem pisanju skladbi i aranžmana.
Što vas nadahnjuje u skladateljskom radu?
Chico Freeman: Sve. Ljudi koje poznajem, oni s kojima sam blizak, kao i oni koje tek sretnem tijekom jutarnje šetnje ili trčanja; mjesta, stvari, umjetnost, drugi umjetnici, glazbenici, sportovi i vrhunski sportaši; život, ljubav, sreća, tuga, smrt, ćulnost, događaji, kao i nešto tako jednostavno kao što je tišina. Želim izraziti ono što čujem i osjećam, ono o čemu razmišljam u svakom trenutku, i to staviti u glazbeni kontekst, uobličiti u glazbenu formu.
Zašto volite svirati s Bakerom, Schnyderom i Galatijem?
Chico Freeman: Oni su predivna ljudska bića koja igraju veliku ulogu kao ljudi, očevi, supružnici i prijatelji. Ponizne su, ljubazne, dobre osobe. Ako je istinita tvrdnja da glazba nastaje kao izraz nečije osobnosti – a istinita je – tada je to što ispoljavaju kroz glazbu jednako krasno kao što su njihove ljudske osobine. Tijekom svirke slušaju, djeluju i reagiraju – iskreno i predano. Sve su to važni sastojci neophodni za stvaranje vrhunske glazbe. Zvuk bio kojeg sastava ovisi o kombinaciji zvukova njegovih članova i načina na koji međusobno djeluju. Način na koji se to ostvaruje zasniva se na sposobnostima svakog člana sastava da ostvari puni potencijal u iskazu vlastite osobnosti, ne zanemarujući poštovanje prema prostoru drugih glazbenika koji sudjeluju u istim naporima. Dalje>>