Naš stručnjak za žestoki zvuk poslušao je novi uradak slavnih Finaca Children of Bodom i jako je ljut. Pročitajte zašto.
U devedesetima su radili pustoš po Europi i svijetu turnejama s bendovima poput Immortala i Marduka, a danas? Danas ne bi iznenadilo da imaju turneju s Katy Perry! Novi Children of Bodom (COB, Finska) uradak pušten je s lanca, ali ovog puta čak niti miš nije izašao iz brda koja se tresu.
O ukusima neću, ali ovo jedva da i je neki spoj njihove stare slave i žanra (melodic, ne želim reći, death/power metal). Zvuk gitara im je nepodnošljivo visok, svi rifovi zvuče plastično, a daju ih na kapaljku. Ne, ovo nije „Something Wild“, nije niti „Hatebreeder“, a niti po nekima najbolji „Follow the Reaper“. Ovo je veće izdrkavanje nego ikad, što se COB-a tiče. Na prethodnom albumu „Blooddrunk“ barem su bili žešći, usmjereniji.
Tu melodije nema, to je puko tehniciranje. Nema ničeg što bi zaintrigiralo uho, nema usmjerene energije. Stvari „Shovel Knockout“ i „Was It Worth It“ još su možda i slušljive (jedva), no bilo bi pretjerivanje reći kako bilo koja stvar izvlači taj album. Iz čega? Nema tu ničega. Jedan je bio „Something Wild“, nažalost. No, eto što se događa s bendovima koji za svoj prvi LP ispucaju sve najbolje što imaju pa onda odrađuju svoj talent.
O tekstovima da i ne govorim, majko mila. Slijede prva dva stiha s nekoliko stvari. „Let me get this one flat out straight, illuminate please it’s not too late“, „Hundred killers after you, what the hell you gonna do?“, „Hey there, I think I know you, what was it you’re contending to do?“…. Mislim da je slika jasna.
Evo stihova koje je pisao jedan domaći anonimus, ali mogu uz bok ovome, ako ne i bolje. „The world is piece of shit and I don’t like it“, „Endless fight in your head, while you’re fucking in your bed“, „Can I run from my sins, they follow me or so it seems“ i za kraj moj omiljeni „U ranu zoru da, jebo sam ti majku ja“. Ovi stihovi su stvarni, a razlika između njih i COB-ovih je što su ove potonje pisali adolescenti, poznavaoci će znati. Case closed što se lirike tiče.
Sve u svemu, želite li slušati power metal, pređite na power metal, a želite li slušati dobar melodic death, vratite se malo u prošlost. A za one kojima je COB vrh vrhova, svaka Vam jebena čast! Postoji razlika između fanova i fanatika. Otkrijte je.
Za kraj nešto tehničkih podataka. Album „Relentless Reckless Forever“ nije predug (pozitivna stvar u čitavoj priči) i traje odmjerenih 39 minuta i nešto siće. Krasi ga deset stvari, a još jedna tehnički pozitivna stvar je što im niti jedna nije duža od pet minuta.
Umjesto kraja bih samo rekao sljedeće, dečki it COB-a su aterirali ravno do dna, a znate kako ide naš slogan? Hehehehehe…
Ocjena: 4/10
(Spinefarm/Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
