Chui: Jazz na tržištu treba podršku države inače ne može opstati

Uoči subotnjeg nastupa u Velikom pogonu Tvornice kulture razgovarali smo s Tonije Starešinićem o domaćem jazz fenomenu Chui koji će u kolaboraciji s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije danas u Tvornici kulture održati koncertnu promociju hvaljenog albuma ‘Chui ovu glazbu’. O tome može li Chui živjeti od glazbe, budućim suradnjama i o tome kako se jazz pojavio u zadarskom arhipelagu, u retcima ispod.

  • 111
    Shares
Chui (Foto: Vanja Vučinić)

Kako komentiraš činjenicu da su albumi jednog instrumentalnog jazz sastava sad već posljednje dvije-tri godine redovito pri vrhu godišnjih lista najboljih ploča?

Toni Starešinić: Sretan sam kad se glazba koju radim svidi ljudima, a kad se toliko svidi i ljudima koji prate stanje na sceni definitivno nam je to veliki kompliment. A domaća jazz scena je definitino živnula zadnjih nekoliko godina i stvarno se snimaju odlični albumi, s obzirom na kvalitetu i kreativnost moglo bi ih biti i više na godišnjim top listama, naša je sreća u tom kontesktu da naša glazba svojim stilom privlači mnogo ljudi i van jazz auditorija jer je večina glasača godišnjih top lista svojim glazbenim ukusom fokusirana uglavnom na rock i druge alternativne stilove.

Mnogi komentiraju kako domaća glazbena scena nikada nije imala ovoliko kvalitetnih izdanja iz polja raznih žanrova. Ima li neki bend ili izvođač s domaće scene kojeg posebno voliš popratiti, a da se o njima, da li po specijaliziranim glazbenim portalima ili mainstream medijima, još i nije pisalo?

Toni Starešinić: Mislim da su glazbeni portali uspjeli poprilično dobro pohvatati sve što se dešava na domaćoj sceni pogotovo ovoj alternativnoj u kojoj se dešavaju najzanimljivije stvari. Ako mogu spomenuti neki sastav koji još treba biti otkriven onda je to možda Zmaj ali pričekajmo da završe album. Evo i BILK je sad napokon objavio novi album s kojim će definitivno vratiti pozornost na sebe. Jan Ivelić je objavio odličan moderni jazz album Dalmotion, Pavle Miljenović i Ivan Bonačić su objavili odlične jazz prvijence, Japanski premijeri svako malo izbace zanimljive uradke, ekipa iz Šibenika Fogsellersi su isto objavili prvijenac. Desi se da neki albumi prođu neprijetno najčešće kad izdavači zakažu i ne odrade ni minimum promotivnih svojih obaveza, a i samostalno objavljivanje albuma bez potrebnih kontakata prema medijima nije neka sreća.

Chui i Josipa Lisac (Foto: Promo/Dancing Bear)

U jednom si intervjuu naveo kako su prva dva albuma ustvari bila pripremanje terena za ono što tek treba uslijediti? Imaš li sada potpunu kreativnu slobodu u smislu da si već naviknuo i širu publiku na ono što se od vas očekuje?

Toni Starešinić: Uvijek sam imao potpunu slobodu bilo da se radilo o Chuiu ili Mangrooveu i stvarno se nisam nadao da će ta glazba izazvati takve reakcije. Pogotovo recimo za treći album Chuia koji je bio dosta mračan. Neznam što drugi očekuju od nas,  najbitnije mi je što očekujemo od sebe, a očekujem prije svega da se ne ponavljamo. Evo sad su nam se desile stvarno velike stvari s Josipom i Jazz orkestrom HRTa i već su me mnogi pitali kako sad dalje, što sad napraviti nakon toga. Zapravo se uopće ne zamaram s tim, imam odličnu ekipu u bendu i zbilja zajedno dišemo i snimamo već lagano novi album i kakav bude bit će, kome se svidi svidjet će se, nama će sigurno biti super i to je najbitnije.

Chui i Jazz orkestar HRT-a ‘Chui ovu glazbu’

Podrijetlom si s otoka Ista u zadarskom arhipelagu. Kako je jazz došao na Ist ili kako si ti otkrio jazz na Istu?

Toni Starešinić: Prvi jazz se nalazio na jednoj gramofonskoj ploči od pokojnog dide, koja se vrlo jednostavno zvala Saksofon hehe. Al u to vrijeme je pravi hit zapravo bila pjesma Džuli Danijela Popovića. Kasnije su me roditelji upisali u osnovnu glazbenu školu u Zadru i puno zanimljivije mi je bilo svirati nešto po svom iz glave nego gledati u te note i ponavljati jedno te isto. Onda je tata donio hrpu cda jazza, bluesa, funka, soula, rocka i to je bio temeljac za sva moja daljnja glazbena otkrića. Pošto je Ist jako mali otok, mnogi su odlučili egzistenciju potražiti na brodovima pa su proputovali svijeta i došli u doticaj sa jazzom, rock, funkom, baš sam se iznenadio koliko na Istu ima poznavatelja prog rocka naprimjer. Za odličan bend Van Der Graaf Generator sam prvi put čuo na Istu. Za Herbie Hancocka i Eumira Deodata sam također prvi put čuo na Istu kad je ljetni kafić puštao kompilacije funk jazza. Eumir Deodato je jazz klavijaturist najpoznatiji po funk jazz obradi Also Sprach Zarathustra za koju je dobio mnoge nagrade. Eto slučajnosti kasnije kako sam ga pratio na myspaceu mi se i osobno javio i pohvalio radove koje sam imao gore što mi je bilo baš super, on mi je bio prvi ulaz u jazz fusion, svirao je sa top fusion glazbenicima kao što su Billy Cobham i Stanley Clarke do čijih sam albuma došao upravo preko njegovih snimaka.

Chui je već promijenio više postava, na nijednom albumu nije bila ista postava i ti si jedini stalni član. Otkud takvo eksperimentiranje s postavama?

Toni Starešinić: Ako ćemo to nazvati eksperimentiranje onda možemo zaključiti da je život jedan veliki eksperiment. Život spaja ljude zbog jednih stvari, kasnije ih razdvoji zbog drugih. Nikakva namjera za promjenama nikad nije bila, u bendu svi želimo da se osjećamo ugodno s obzirom da to radimo uglavnom iz ljubavi prema glazbi, kad nam iz nekog razloga postane neugodno pokušamo to riješiti ako ne ide maknemo se. Ponekad problemi izvan benda stvore atmosferu da nismo raspoloženi za bend, ponekad odlučimo krenuti nekim novim glazbenim smjerom, ponekad egzistencijalni problemi prevladaju.

Može li Chui danas u Hrvatskoj živjeti samo od glazbe?

Toni Starešinić: Naravno da ne može, ali honorar mu je u uzlaznoj putanji pa se svi još bolje osjećamo he, he.

Kako je došlo do kolaboracije s jazz orkestrom HRT-a?

Toni Starešinić: Šef dirigent Jazz orkestra HRTa Andreas Marinello je jednog dana sjevnuo s tom ponudom koja se jednostavno ne odbija. Janko i Vojkan su inače česti suradnici Jazz orkestra HRTa i dobro poznaju Andreasa, a Andreas je pak pratio što radimo i zaključio da bi to moglo biti jako zanimljivo za okrestar. Andreas je stvarno unio novu energiju u orkestar i mnogim suradnjama  i programima praktički ga postavio kao bend koji je dio domaće scene.

Imate kolaboraciju s Josipom Lisac, orkestrom HRT-a, planira li se još neko veliko ime uskoro?

Toni Starešinić: Evo snimili smo pjesmu i sa Borisom Štokom, on nam se javio za suradnju nakon što je čuo pjesmu s Josipom. Ta stvar se još miksa ali nadamo se da će uskoro biti gotova pa da izađe kao singl. Bit će još suradnji na novom albumu, naprimjer odlučio sam napokon za ozbiljno snimiti jednu svoju staru stvar koja je moja posveta Star treku i to će biti suradnja Chuia i Mangroovea.

Treba li jazz kao žanr imati svojevrsnu podršku od grada ili države ili naprosto treba biti prepušten tržištu pa ko voli nek’ izvoli?

Toni Starešinić: Treba svakako imati podršku jer na tržištu ne može opstati ali treba se potruditi i oko promocije jer publike fala Bogu ima.

I džezeri iz sedamdesetih, pa i šezdesetih su sebi davali afrička umjetnička imena, je li to bila misao vodilja i sa Chui?

Toni Starešinić: Sa Chuiem se to desilo totalno slučajno. Ali mi je bilo drago da se desilo. Herbie Hancock je imao isto tako jednu fazu u kojoj se prozvao Mwandishi po svahiliu. I svi članovi tog benda su dali sebi svahili imena i sam bend je ostao upamćen kao Mwandishi. To su bili početci space jazz rocka i taj je bend puno utjecao na Chuievu glazbu pa mi je zato cijela ta situacija još draža.

Koliko tvoji ostali projekti poput Mangroovea, uvjetno rečeno, smetaju Chuiju? Kako se izabire prioritet u tom slučaju?

Toni Starešinić: Uvijek su mi prioritet moji autorski bendovi, znači Mangroove i Chui. Ali kad su u pitanju koncerti ili snimanja tko prvi bukira datum taj datum sviram. Bilo da se radi o Edi Maajki, Mangrooveu, At Easeu ili Chuiu. To je fer, a ako se desi da se neki put poklope koncerti, a što da se radi, za Edu možda i mogu naći nekog da mi uskoći koju svirku ako sam prije već imao bookirano s drugim bendom. S druge strane mora se puno raditi i svirati na više frontova da se preživi tako da je sve to super. Eto stvarno sam sretan da mogu živjeti od glazbe koju volim i to bez ikakvih kompromisa.

  • 111
    Shares

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh