Ako je suditi po koncertima koje su u proteklih desetak dana održali Ivan Grobenski, odnosno Chui, 2024. bi u Hrvata mogla biti jako dobra diskografska godina.
Mjesto radnje oba je puta bio Vintage Industrial Bar, gdje smo imali priliku pretpremijerno čuti skladbe s nadolazećih im albuma.
Sličnosti tu ne prestaju pošto su i Groba i ekipa Tonija Starešinića novim materijalima otišli još korak ili dva dalje, ponovno učinivši svoju glazbu drugačijom, što je u četvrtak bilo najočitije u drugom dijelu nastupa kada se Chui iz kvarteta pretvorio u sedmerac.
Krenuli su već poznatom “First of All…” s posljednje ploče “Zagreb-Berlin” i nešto starijom “Sila mi je” koje su me možda i najviše dosad podsjetile na onu legendarnu postavu Weather Reporta iz sredine sedamdesetih. Toni, baš poput Joea Zawinula, iz svojih klavijatura voli izvlačiti čudne, svemirske zvukove, Konrad Lovrenčić se, zahvaljujući među ostalim i efektima na basu, kreće stazama Jaca Pastoriusa, a ni naizmjenično lirični i free jazzerski saksofon Vojkana Jocića nije predaleko od onoga što je radio Wayne Shorter. Dodatnu poveznicu s „vremenskom prognozom“ donijele su perkusije pridruženog člana (možda i samo gostujućeg, ne znam hoće li nastaviti svirati s njima) Nenada Kovačića.
Najimpresivnija od starih stvari ipak je bila “Eternautova tema” koja je iz lijepe, gotovo filmske melodije odlazila u kaos koji je, barem u mojoj glavi, evocirao još jedan klasik jazz fuzije, “Live Evil” Milesa Davisa.
Nešto manje od polovice sinoćnjeg seta izveli su u proširenom sastavu, pojačani Kovačićem, trombonistom Lukom Žužićem i tenor saksofonistom Mihaelom Gyorekom. Ta postava posebno se iskazala tijekom izvedbe novog, fantastičnog singla “Svemir ima novi pozivni”, ujedno himne prvog hrvatskog satelita. Ista će biti i lansirana u svemir, a ako tamo netko zaista živi, očekuje ga opaki spoj afro ritmova, uragana puhača, robotiziranih glasova i klavijatura bliskih onima iz Starešinićevog projekta Zmaj Orko Star.
Ukupno su, čini mi se, odsvirali četiri nove kompozicije od kojih neke, uz spomenuto u prethodnom odlomku, dodaju i najviše elektronike, gotovo do razine techna što pak savršeno leži bubnjaru Ivanu Levačiću, poznatom i po elektronskom projektu Eleven.
Recimo i da je Vintage bio fino popunjen te da je svirka trajala kakvih 90-100 minuta iz kojih bi izdvojio i izvedbu „Ex Machina“, također s još uvijek aktualnog albuma „Zagreb-Berlin“. Nadam se da će uskoro izaći i njegov nasljednik – nakon ovakvog koncerta, tko će ga dočekati?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
