Novi album Cinkuša donosi sve elemente potrebne za klasičan album Cinkuša; narodne pjesme sa sjevera Hrvatske izvedene u mahom zapadnjačkim stilovima od reggaea do punka, obilno citiranje Krležinih Balada Petrice Kerempuha te par demižona pijane zajebancije koji “Kravu na orehu” čine albumom koji moramo žustro prigrliti. Poznavajući tempo kojim ovaj bend objavljuje, sljedeći bismo mogli opet dosta dugo čekati.
Cinkuši su bend koji se veoma dugo održao na sceni, a da pritom nije često objavljivao albume. Prvi od njih, “Zeleni kader” objavili su još na prijelazu tisućljeća, a “Domesticus Vulgaris” uslijedio je šest dugih godina kasnije. Između sljedeća dva studijska albuma “Špiritus sanctus” i upravo objavljenog “Krava na orehu” prošlo je još više, čak osam godina, ali čekanje je prikraćeno svojevrsnim ‘best of’ koncertnim albumom “Uživancija”. Svaki od navedenih albuma tim je tempom osigurao iznadprosječnost i opus Cinkuša učinio jednim od najčvršćih na ovim područjima.
Budući da se “Krava na orehu” tako dugo kuhala, do njenog objavljivala publika se imala priliku prije objave albuma upoznati sa singlovima koji su mu prethodili, a to su reggae broj “Tiček” na kojem vokalno gostuje veliki Darko Rundek, zatim kajkavski punk “Oj, mladosti moja”, te “Mizerere tebi, Jeruzalem”. Potonja je nastala prema motivima istoimene pjesme Miroslava Krleže iz Balada Petrice Kerempuha, uz dodatak narodnog refrena “Oj sončece”. Krležine Balade su oduvijek nepresušan izvor nadahnuća ovoga benda, pa je tako i naziv ovog albuma izvučen iz te knjige, a istoimenu pjesmu izvode u njezinome njemačkom prepjevu “Die Kuh im Nussbaum”, koja zvuči kao da Franci Blašković pjeva nešto što je Kurt Weill skladao nakon nekoliko dana zatočeništva u nekom vinskom podrumu na sjeveru Hrvatske.
Osim navedenih singlova, oni koji pohode nastupe Cinkuša imali su priliku uživo čuti i još neke od pjesama koje su našle mjesto na novom albumu. U njih se svakako ubraja “Ženidba udaja” koja u studijskoj inkarnaciji otkriva podosta utjecaja iz meksičke mariachi glazbe, te “U gori raste zelen bor” koja je snimljena u zborskoj a capella izvedbi i podijeljena u dvije polovice u trajanju od minute i pol, od kojih svaka pridržava po jedan kraj albuma, a bend je u popratnom tekstu najavio kako će založiti da ista postane novom hrvatskom himnom.
“Krava na orehu” i zvukom i kvalitetom savršeno nastavlja opus Cinkuša, koji i dalje ostaju jedinstvenom pojavom na ovdašnjoj sceni, nalik bandi obješenjaka koja s Petricom Kerempuhom pod galgama svojom svirkom već skoro dva desetljeća odgađa čin vješanja.
Ocjena: 9/10
(Croatia Records, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
