Cirkus nije završen, samo su vlasnici otišli po novi šator

Cirkus je gotov. Otprilike 60 posto onih s pravom glasa na biralištima su odradili svoju građansku dužnost posudivši na četiri godine glas svojim uzdanicima, dajući time još jednom legitimitet tromoj i neefikasnoj predstavničkoj demokraciji.

Izbori 2011 (Screenshot: HTV)

Nakon najnovijeg izdanja već spomenute sapunjare, u izbornoj emisiji pod Baginom uredničko-voditeljskom palicom ugošćene su umirovljene snage HDZ-a i SDP-a, Andrija Hebrang i Željka Antunović, koji su izbornu gungulu komentirali ovoga puta kao građani, a ne kao politički faktori. Tako je građanin Hebrang, urnebesnog li prevrata, izjavio da je ugodno iznenađen SDP-ovom kampanjom koja je pokazala da ne mora biti agresivna i zadovoljan je što su i SDP-u konačno nacionalni interesi došli u prvi plan. Antunovićka je pak, zadovoljna odmjerenošću svih sudionika izborne utrke, ustvrdila da sazrijevamo kao društvo, dok Nadan Vidošević nije propustio pohvaliti HDZ i jadranku Kosor ocijenivši njezinu, u narodu nikad ovjerenu, vladavinu čistom četvorkom, što mi je bilo dovoljno da upogonim daljinski upravljač i prebacim na program javne televizije.

Hrvatska televizija za domaćine izborne emisije odabrala je neuništivu Hloverku, kojoj je leitmotiv čitave večeri bila riječ “promjena”, i dekoncentriranog Togonala koji u nekoliko navrata pobrkao pojam dijaspore s pojmom opozicije. Lepeza političkih analitičara i komentatora pozvanih u emisiju kretala se od Zakošeka, Rimca, Raspudića, pa sve do Letice i Dragana Zelića iz GONG-a, kojega je iznervirana Hloverka u nekoliko navrata oslovila bez primjerenog persiranja, iščekujući nestrpljivo GONG-ove preliminarne rezultate dobivene metodom paralelnog brojanja glasova.

Komentiralo se koješta, prejudiciralo se štošta, od sastava buduće vlade do poteza koje bi ista u budućnosti trebala povući, no najmanje je kontroverze izazvala činjenica da je u eteru javne televizije pročitan čestitarski brzojav kojega je osuđeni ratni zločinac poslao svojoj stranci iz zatvora u Mostaru. Samo je već spomenuti aktivist Zelić ukazao na sav apsurd ovakvog izbornog zakona koji jednom pravomoćno osuđenom ratnom zločincu uopće dopušta ikakav politički anažman, dok je Letica uvelike opravdavao izborni uspjeh Glavaševih odmetnika od HDZ-a, ne mogavši pritom zapamtiti radi li se tu o Sloveniji ili Slavoniji. Između direktnih javljanja iz stožera, u kojemu smo imali prilike vidjeti i kako je Tatjana Munižaba, frustrirana vlastitom visinom stala na paket papira da smanji razliku između sebe i Milanke Opačić, i studijskog komentiranja, netom prije objave prvih službenih podataka HTV je pustio i priloge o budućem novoizabranom premijeru Zoranu Milanoviću, kao i o narodu nametnutoj bivšoj premijerki Jadranki Kosor, od kojih je prvi izgledao više poput nekrologa nego biografije budućeg vođe koji kani operušanu zemlju izvući iz krize, kako one globalne, tako i one u koju nas je uvalila neodgovorna, lopovluku sklona hadezeovska vlast. Prigodno, reklo bi se, a možda čak i vizionarski, budući da je svima jasno da će Milanović morati, metaforički rečeno, poginuti da pokrene stvari s mrtve točke, ukoliko uopće on i njegova nova vlada budu imali hrabrosti obznaniti narodu kakvo je pravo stanje stvari koje će zateći po preuzimanju kormila ovog Titanika.

Za kraj, zanimljivo je spomenuti i građevine u kojima su novopečena i, poznavajući alzhajmerski nastrojen hrvatski narod sklon selektivnom pamćenju, nakratko upokojena vlast odabrale za svoje izborne stožere. Kukuriku koalicija se tako smjestila u Muzej suvremene umjetnosti, dok je HDZ odabrao Meštrovićev paviljon na Trgu žrtava, Dom hrvatskih likovnih umjetnika koji se nalazi točno preko puta sjedišta iz kojeg su uslijed istrage protjerani. Nekadašnja Džamija svojevremeno je također bila muzej, i to Muzej revolucije, one iste koje se članstvo HDZ-a grozi i odriče. Možda je simbolika oba odabira sasvim slučajna, nemam pojma, ali ne bi me čudilo da se probudi revolucionarni duh u mumificiranom HDZ-u i da i prije isteka mandata upriliče nekakav zombijevski prevrat. Toplo se nadam da se varam, iako me iskustvo življenja u ovoj zemlji navodi k tome da  korigiram uvodnu rečenicu. Cirkus nije završio, samo su vlasnici otišli nabaviti novi šator i obnoviti repertoar atrakcija iza kojih ne stoji ništa. Akrobati na žici ponovno će biti građani Hrvatske, a novoj vlasti preostaje da nabrzinu isplete mrežu u koju ćemo se dočekati pri padu.

Prijenos četverogodišnje predstave uživo pratit ćemo, a gdje drugdje, nego na televiziji.

Prijašnje peglanje ekrana: ‘Nenapisana budućnost’ u predizbornom ludilu

Zadnje od Koluma - Peglanje ekrana

Apeli, apeli…

Danas je, pak, na internetu izašao i trominutni video-apel u kojemu 57
Idi na Vrh