Dugoiščekivani samostalni koncert Cloud Nothings u zagrebačkoj metropoli prošao je u redu. Ništa više, niti ništa manje od toga.
Relativno povoljne ulaznice kojom se ugodno dao razbiti tjedan nisu privukle naročito publike u Veliki pogon Tvornice Kulture koji je, ovom prilikom, bio i pregrađen. Prije giga bilo je teško povjerovati da bi se klivelandski četverac dao strpati u Mali pogon, no u tu se avanturu komotno dalo upustiti. Degradirajuće za bend jasno, ali bitno bolje za atmosfericu, ako netko na to osobno pati.
Ja osobno ne. O atmosferici se pričalo i za njihovog prvog koncerta na tlu samostalne Hrvatske, onog na drugom Terraneu 2013., kada su, volatilnom rukom organizatora naivno smješteni na nekakav betonski stejdž u šest sati popodne iza baraka šibenske vojarne, sve po ljutoj žegi kako i treba. Bez obzira na melankolična prepričavanja o „ranim“ Cloud Nothingsima koji su na Terraneo tada stigli netom nakon sjajnog „Attack on Memory“, i taj je gig bio poprilično mlak, a užegla skalamerija i brutalna vojnička arhitektura koja nije predvidjela bilo kakav zaklon od kolovoškog zvizdana pomalo ga je bacala i na debakl.
Šteta onda, eto, što jedan presladak bendić poput Cloud Nothings, možemo tako diskutirati, već drugi put ne uspijevamo receptirat u punom izdanju, s masom entuzijastične publike kako se hoće, bez zvizdana ili ostalih logističkih smetnji i fela. Sam je koncert izveden i više nego pošteno, sa tek jednim bespotrebnim tandrkajućim uvodom u pjesmu, (ako sam dobro zapamtio prije nevjerojatno bespotrebne „Dissolution“ u trajanju od 10 minuta), bez kurtoaznih biseva, u komadu, školski.
Setlista je bila konceptualno podijeljena na dva dijela, prvo upoznavanje s novim albumom, „Last Building Burning“ (koji bend navodi kao mračan i težak, no osobno mi se radije dopada kao punk romantika, naročito orijentirana oko pjesama poput „Leave Me Now“ ili „Offer An End“), zatim su zavrtili i „stare“ plus „Wasted Days“ kojom je zagrebačka publika počašćena unatoč činjenici da pjesma nije izvođena, čini mi se, na većini koncerata ove europske turneje.
Kada već spominjem diskrepanciju između Baldijevog doživljaja nove ploče i osobnog, napomenuti ću još i to da se te smrknute, naoblačene pjesme s albuma, poput „In Shame“ recimo, u izvođenju uživo još više doimaju kao punk rock himnice umjesto kao retrospektivne egzistencijalne trope.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
