Prije zbrzanog raspleta treći nastavak spin-offa sage koju je Stallone započeo prije gotovo pola stoljeća donosi dovoljno razloga da ga se isplati gledati.
Prošlo je 47 godina otkako je Rocky Balboa ušao u ring naoko na megdan šampionu Apollu Creedu odradivši jedan od najpamtljivijih mečeva u povijesti sportskog filma. Da je netko rekao tad mladom scenaristu i glumcu Sylvesteru Stalloneu da će i pola stoljeća kasnije ljudi diljem svijeta gledati izdanke te priče, ni on sam to ne bi vjerovao. Ali eto, ovaj tjedan na ekrane svjetskih multipleksa došao je “Creed III”, novi izdanak spin-off franšize “Rockyja” koja se bavi karijerom Adonisa “Donnieja” Creeda (Michael B. Jordan), sina bivšeg Rockyjevog protivnika, a zatim i najboljeg prijatelja, Apolla.
Nakon što je izvorna franšiza trećim filmom krenula nezaustavljivo nizbrdo, da bi je nakon tri Stalloneova nastavka izvorniku Johna G. Advilsena ponovno preuzeo originalni redatelj i gotovo zauvijek zakucao u lijes, šesnaest godina kasnije prilično je dobro prihvaćeni requel “Rocky Balboa” stvorio most u novu franšizu u kojoj ostarjeli borac trenira mlađeg Creeda. Prvi film režirao je talentirani Ryan Coogler, da bi se u drugom nastavku prilika dala mnogo slabijem Stevenu Capleu mlađem kojemu je uručena priča u kojoj se Creed suprotstavlja protivnik kojemu je otac legendarni antagonist iz hladnoratovske farse “Rocky IV”, Ivan Drago (Dolph Lundgren).
Kao što je u izvornoj franšizi glavni glumac preuzeo redateljske dužnosti u drugom filmu, tako je i Jordan došao do svog režiserskog debija u trećem filmu o Creedu, a prve kritike su izrazito pozitivne i gotovo graniče s oduševljenjem. I doista “Creed III” ima mnogo dobrih sastojaka, ali i jedan ozbiljan problem o kojem ćemo govoriti kasnije. Spomenimo da se Coogler vratio kao autor priče i jedan od producenata, a scenarij potpisuje njegov brat Keenan. Priča ima odličan setup koji seže u dane Donniejeve mladosti i vrhunskog antagonista u obliku Damiana “Damea” Andersona kojeg igra trenutno vrući Jonathan Majors samo dva tjedna nakon što je dominirao multiplekisma u ulozi Kanga Osvajača u mizernom trećem nastavku “Ant-Mana”.
Ako su u “Creed II” tvorci posegli u Rockyjevu povijest i tamo pronašli suparnika svojem junaku, čini se da u trećem nastavku posuđuju mnogo od negativca iz trećeg Rockyja, zloglasnog Clubbera Langa kojeg je tumačio Mr. T. Ipak, za razliku od Langa koji je bio stripovski negativac i mašina za ubijanje, Majorsov lik je nijansirani produkt društvenih okolnosti (kako to već danas s negativcima ide), ali jednako nasilan i prljav u borbi kao njegov prethodnik prije četiri desetljeća. Majors je uvjerljiv i zastrašujući protivnik i vjerojatno, barem treći put zaredom, najbolja stvar u nekom filmu u kojem se pojavljuje.
Neka se spomene i da je riječ je o prvom nakon osam filmova u kojemu se ne pojavljuje lik Rockyja. Stallone služi kao producent, ali nije bio zainteresiran ponoviti ulogu, vjerojatno previše uživa glumeći u rolama poput one koje ima u seriji “Tulsa King” u kojima kao da nalazi drugu mladost, nego da još jednom igra boležljivog starca koji je kroz karijeru primio previše udaraca u glavu.
Dakle u “Creed III” naslovni junak završava svoju profesionalnu karijeru nakon niza pobjeda i naslova te se prebacuje u poslovnu sferu boksa sve dok se ne pojavi duh iz prošlosti u obliku Andersona koji je nekoć bio velika nada, ali je proveo 18 godina u zatvoru zbog incidenta u koji je bio upleten i Donnie. Stvari se kompliciraju kad Dame dobije najnevjerojatniju priliku za osvajanje naslova otkako je Rocky Balboa ušao u ring naoko na megdan šampionu Apollu Creedu odradivši jedan od najpamtljivijih mečeva u povijesti sportskog filma. Tu Damian pokazuje svoju gadnu stranu, a Creed saznaje da njegov prijatelj ima i zle namjere. Sve to, naravno, dovodi do situacije u kojoj bivši prvak mora ući u ring kako bi zaustavio novog.
Do ovog trenutka u filmu sve funkcionira i Jordan se pokazuje kompetentnim debitantom iza kamere. Ali, nažalost tu se stvari raspadaju, što njegovom krivnjom, što prirodom same franšize čija su pravila uspostavljena prija pola stoljeća. Naime, nakon vještog postavljanja figura sa svim svojim ulozima i emocijama, ne preostaje ništa drugo nego da se film završi. A to znači, kako znaju svi koji su gledali prethodne nastavke, da slijedi “montaža treninga” (koja uvijek ukljujčuje nešto luđe nego prethodna, pa tako Creed ovdje vuče Cessnu) i sama završna borba koja u ovom slučaju dolazi tako naglo kao oštrica što sječe kroz gordijski čvor svega što smo dotad vidjeli.
Drugi problem koji prati finalni okršaj jest i pretjerano oslanjanje na vizualne kerefeke koje samo ilustriraju sve ono što je očito svakome tko je pratio radnju. Treba se samo podsjetiti prvog Advilsenovog filma u kojem smo osjetili svaki udarac koji su izmijenili Rocky i Apollo, u kojem smo navijali kao djeca jer smo unatoč nevjerojatnoj premisi vjerovali u čisto srce svojeg junaka. Quentin Tarantino, veliki ljubitelj izvornog filma, vrhunski je opisao svoje osjećaje tijekom gledanja te scene u svojoj lanjskoj knjizi “Cinema Speculation”. To je bila borba, gotovo da čovjek razumije zašto je inače groznom redatelju uručen Oscar u konkurenciji s Pakulom, Bergmanom i Lumetom! Ovo što gledamo u “Creed III” samo je nešto što ima zatvoriti film, jer pravila su takva i ne daju se mijenjati nakon pedeset godina.
Prije zbrzanog raspleta “Creed III” donosi dovoljno razloga da ga se isplati gledati. Gotovo je sigurno da Adonisova saga još nije gotova, Jordan je praktički već potvrdio četvrti film. Osim toga najavljen je i spin-off “Drago” koji bi mogao dodatno proširiti Rockyjev univerzum. Ponekad se čini da nam neće preostati više ni jedan originalni film, sve će biti prequel remakea reboota requela spin-offa nekog sequela. Ali ljudi vole poznato, a Hollywood je to uvijek spreman isporučiti.
Ocjena: 6/10
(Warner Bros. Pictures, 2023.)
Saznajte više: